U odrasloj dobi „heroja“ porodice privlači postizanje uspjeha, skloni su perfekcionizmu, puno rade prekovremeno, ponekad i više poslova. Heroj porodice je onaj član porodice koji želi dokazati svijetu da je njegova porodica sasvim u redu. Ove porodice se oslanjanju na uvjerenje: „Ako je naš sin uspješan ili ako je naša kći uspješna onda ni naša porodica ne može biti tako loša!“.
Uvijek u pravu
Uloga heroja se gradi onda kada poričemo traumatske događaje koji su se desili u porodici i kada počinjemo sebe programirati kako bi preživjeli naša iskustva. Ova uloga nastaje kao odgovor na porodičnu dinamiku i ima funkciju da razriješi tenziju i pomjeri stvari sa pravih problema koji prevazilaze kapacitet porodice za suočavanje i razrješenje. Njačešće uloga porodičnog heroja sprječava porodicu da zatraži pomoć i da prihvati savjete izvana.
Heroj porodice „kao odgovorno i dobro dijete koje puno toga postiže i koje je uvijek u pravu“ ujedno usporava iscjeljenje svoje porodice jer sebe smiješta u centar porodične pažnje. Ako rješenje za porodicu nije u skladu sa njegovim idejama ono biva odbačeno. Najčešće su na porodičnoj terapiji tihi ali sve pomno prate kako bi kasnije podcijenili napore stručnjaka i proglasili ih nekompetentnim.
Uloga heroja se često javlja u porodicama sa alkoholizmom i drugim ovisnostima. Ispod njihove ljutnje se krije strah jer nemaju rješenje problema osim svoje agende odnosno uloge. Jedini način da se ovo prevaziđe je da cijela porodica ide na porodičnu psihoterapiju.
Ljutnja „heroja“ porodice je najčešće usmjerena prema jednom ili oba roditelja koji svoju pažnju najviše usmjeravaju prema najmlađem članu porodice sa problemom ovisnosti. Jedini način da heroj ovo kompenzira jeste da ulaže velike napore i postiže velike uspjehe. Ali ono što uočava je da je možda sve postigao i edukator je svojoj porodici ali se sve to počelo podrazumijevati i shvatati zdravo za gotovo.
