Amela Kahrimanović je lijepa i mlada Bosanka koja ima 22 godine. Rođena je u Švicarskoj, a vodi porijeklo iz Prijedora. Za vrijeme odmora često je u svom Prijedoru i Bihaću.
Mada je rođena u Švicarskoj, Amela odlično priča maternji jezik.
-Mislim da je jako tužno ako neko iz ovih ili onih razloga ne priča jezik države iz koje vuku korijene. U tuđini se je najlakše osamiti, odstraniti i zaboraviti na vlastito porijeklo. Mnogima se to i desilo, ali trudim se da ne budem te sudbine. Žalosno je da danas neko dijete i ne zna gdje je BiH, a da ne govorimo od toga u kojem gradu, selu, sokaku su odrasli njihovi roditelji. Shvatam da bilo gdje da si moraš se prilagoditi običajima i kulturi države u kojoj egzistiraš, ali roditelji igraju veliku ulogu u svemu tome. Imala sam tu sreću da su me roditelji od malih nogu učlanili u Kulturno umjetničko društvo „Kula“ u gradu Küssnachtu. Sa deset godina postala sma član društva. Tu su započela moja druženja sa našom djecom, našim običajima i kuturom. Ali, za sve to najviše je „kriv“ moj djed koji me odveo, prijavio, i u mene usadio tu dušu bosansku. Odgojena sam u muslimanskom duhu – priča nam Amela.
Na pitanje da li joj religija kojoj pripada na neki način smeta u gradnji karijere u Švicarskoj, Amela je rekla:
-Ne, a i zašto bi mi smetala?! Znam da je danas nad Bošnjacima to neko „zvono“. Moja religija je je nešto za što ja živim, ali isto tako i čuvam u sebi. Nikoga ne opterećujem sa tim. Ne pokazivam je nigdje, niti je javno obilježavam jer to je privatnost svake osobe. Od 100 radnika u firmi u kojoj radim, jedina sam muslimanka, a to već nešto znači. Ako me neko upita uvijek kažem koja je moja religija, to ne sakrivam i ne želim. Mada ima dosta ljudi koji to ne razumiju. Za mene je bitna ljubav i respekt, a sve ostalo je nebitno. Ako sam muslimanka ne moram se pokriti i ekstremno obilježavati. Inače, radim u jednoj farmaceutskoj firmi kao projekt menadžer za 39 veoma bitnih lijekova – priča Amela.
Ona pored svih njenih obaveza na poslu ima vremena i da vodi folklornu sekciju KUD „Kula“ iz Küsnnachta.
-Da, vremena je malo, ali uvijek nađem vrijeme za moje folkoraše. Klub postoji od 1992. godine i jedan je od najstarijih u Švicarskoj. Klub ima više od 300 članova, a foklorna sekcija broji oko 50 članova. Najmlađa članica je četvorogodišnja djevojčica, a najstarija ima 18 godina. Odrasla sam u tom klubu i tu sam provela najljepše vrijeme mog djetinjstva. Prije četiri godine koreograf koji nas je vodio napustio nas je, a niko drugi nije imao vremena da dalje to vodi. Nisam htjela prihvatiti da se ta priča tek tako završi i prihvatila sam da ja dalje to vodim. Predsjednik kluba je doveo jednog koreografa iz BiH koji je nas desetak naučio i obučio da budemo koreografi, a na kraju je ostalo na meni da vodim foklornu sekciju, a što činim sa velikim zadovoljstvom. Imam veliku podršku od roditelja i sve radim bez ikakve novčane nadoknade. Ako jednog dana moram da napustim klub bit će mi zaista teško. Uvijek kažem, knjiga mi je momak, klub mi je beba. Jer se i dalje školujem, pa sa te strane imam dosta obaveza – nastavlja Amela.
Ponosno prokazuje i istotovirani ljiljan na nozi. Babo joj je hadžija, ali i ona planira da uskoro ode na hadž.
