Bivši tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukčević u intervjuu za Radio Slobodna Evropa govorio je o Srebrenici, da li su u dogovoru sa političarima raspisivane crvene potjernice za Ganićem, Haradinajem, Orićem...
Vama ne zamjeraju samo oni koji smatraju nepatriotskim suđenja zločincima srpske nacionalnosti. Zamjeraju Vam i oni koji se bave suočavanjem sa prošlošću i koji pomažu Tužilaštvu za ratne zločine. Kažu da ste se zaustavljali kod komandne odgovornosti, da nema osuđenih generala, kada je u pitanju, na primjer, Kosovo, da ste štitili državu u slučaju genocida u Srebrenici.
Mi nikada i nigde nismo bili pod nekim pritiskom, da odlučimo nešto što ne bi bilo ispravno. Za nas je dokaz svetinja. Nema nijednog predmeta gdje smo mi uradili drugačije od onoga kako činjenično stanje nalaže da se uradi.
Slučaj, Škorpioni, na primjer, ubijanje muslimana pred kamerama. Mi smo odmah nakon toga pohapsili svih tih šest koji su to učinili i poslije im sudili. Naš odnos prema Srebrenici i tom zločinu se najbolje vidi iz optužnice koja je podignuta na kraju mog mandata, kao i za slučaj Štrpci. Nema nijednog slučaja da nama može da se zamjeri da smo mi uradili onako, kako nije trebalo da se uradi.
Da li je politika imala upliva u tome što ste insistirali na potjernicama za ljudima iz regiona i uvijek gubili? Riječ je o generalu Divjaku iz Bosne, o Haradinaju, Ejupu Ganiću, Naseru Oriću i tako dalje.
Nismo mi to gubili. To je određena procedura, te crvene potjernice. Donosi se rješenje o sprovođenju istrage na naš zahtjev. Pošto ne možemo da saslušamo lice, koje je osumnjičeno za te zločine, određuje mu se pritvor i raspisuje potjernica. Na osnovu poternice se raspisuje zahtjev za ekstradiciju, kada se liši lice slobode u nekoj državi.
Na primjer, Ejup Ganić. On je lišen slobode u Londonu, na osnovu naše potjernice. Postupak se sprovodio. Lično sam išao u London. Proces je tekao bez problema do pred kraj dok se politika nije umješala.
Da li ste imali konsultacije sa političarima u tim slučajevima?
Vukčević: Nisam imao nikakve konsultacije sa političarima.
Samo da završim o slučaju Ganić. Znači, nije bilo upliva, ali je bilo štete koje su nam nanijeli sa svojim mešetarenjem. Primjer je Ejup Ganić. Kada je taj proces došao do kraja, četvrti uslov za izručenje je da nema političke motivacije, da nije politički motivisano krivično gonjenje. Na kraju se pojavljuje tadašnji savjetnik za spoljne poslove tadašnjeg predsjednika Bosne i Hercegovine Harisa Silajdžića, Arnaut, koji pokazuje sudu SMS prepisku sa jednim visokim našim funkcionerom.
Iz teksta se vidi da naš funkcioner traži od Arnauta da se podrži rezolucija, koja je donijeta u našem Parlamentu o Srebrenici, a zauzvrat će oni da izvrše pritisak na mene da se složim oko toga da se Ejup Ganić brani sa slobode, da se pusti iz Engleske. Kada je to sudija vidio, odmah je u tome prepoznao političku motivaciju. Tako smo izgubili taj predmet. To je to grubo mješanje. Ne kažem da je tu bilo zle namjere, ali bilo je štete po nas.
Sva trojica regionalnih lidera, potpisnika Dejtonskog sporazuma, više nisu živi. Samo jedan od njih je prethodno dospio u Hag, Slobodan Milošević. Da li je bilo riječi o tome da se pred sud izvedu i Alija Izetbegović i Franjo Tuđman?
Mislim da je bilo pitanje dana kada će da se podigne optužnica protiv Tuđmana. Potvrdila mi je to i Karla del Ponte. Imali su namjeru da podignu optužnice, ne samo protiv Tuđmana, već i protiv Gojka Šuška, pa i načelnika Stožera ili Generalštaba, Janka Bobetka. Oni su htjeli hrvatski vrh da izvedu pred Sud, po ugledu na srpski. Za Aliju slabije znam jer nismo imali tako dobre odnose sa Bosnom u to vijreme - kazao je Vukčević za Radio Slobodna Evropa.
