Ako je suditi samo po novinskim naslovima i izjavama političara u Beogradu i Zagrebu, mogao bi se steći dojam kako je nejasno zašto predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uopće putuje danas u dvodnevnu posjetu Hrvatskoj, kao i da nikome nije mnogo ni stalo do te posjete. 

S jedne strane se čuje da Vučić nije dobrodošao u Zagreb, a u Beogradu srbijanskog predsjednika najbliži saradnici savjetuju da tamo ne odlazi, piše Deutsche Welle.

Pristojne razlike

Zato je nepodijeljeno mišljenje analitičara u Beogradu da je jedina stvar koja odnose Srbije i Hrvatske drži na koliko-toliko pristojnoj razini samo pritisak Zapada, koji, prema njihovom mišljenju, i stoji iza organiziranja ovog susreta. 

Postoje, naravno, i oni koji smatraju da je potrebno razgovarati - i tome se svakako ne može ništa zamjeriti - ali, ostaje činjenica da iza svega toga ne stoji iskrena želja srpske i hrvatske strane za normalizacijom odnosa. 

- Ne vidim nikakvu želju s obje strane da se razriješe nesporazumi - slaže se s takvom ocjenom za DW i Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku.

- Poslije svega što se dogodilo proteklih godina ne vidim želju i namjeru da se suštinski nešto riješi, jer bi se onda prosto izgubio teren da se stječu laki, jeftini i populistički predizborni bodovi; kad god su neki izbori u obje države, vi imate takve priče. Jer, kada svoju politiku gradite na nacionalizmu i populizmu, i na stalnoj ugroženosti države i naroda, vama nije u interesu da izgubite 'omiljene neprijatelje', da tako kažem. A čak da takva namjera i postoji, to se ne može riješiti jednom posjetom, već svakodnevnim radom. 

Atmosfera u odnosima između dviju zemalja nije najbolja, i tu činjenicu za DW ističe i Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. 

Zato se, prema njegovim riječima, i ne može previše očekivati od Vučićeve posjete Zagrebu, jer „prije svega nije stvoren ambijent u kojem se mogu postići neki dobri rezultati". 

- Bez obzira na to što kaže predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, ta posjeta je očito uslijedila nakon pritiska Brisela, možda i Vašingtona, a u prilog tome ide i činjenica da je hrvatski premijer Andrej Plenković o njoj maltene saznao iz medija. Mislim da će ovo zato biti još jedna protokolarna posjeta, nakon koje će se nastaviti s razmjenom oštrih riječi između Beograda i Zagreba - kaže Popov i dodaje da će, ako bi se mjerila konkretna politička korist od predstojeće posjete, od nje mnogo više profitirati Vučić, jer je „unatoč uvredama i najavi protesta, ipak otišao u Zagreb”.

Dosta pažnje je u Beogradu izazvala i izjava hrvatskog premijera Plenkovića, koji napominje kako bi se na dnevnom redu predstojeće posjete mogla naći i tema ratne odštete koju bi Srbija trebala isplatiti Hrvatskoj. 

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je navodno bio šokiran takvim izjavama i poručio da bi Hrvatskoj bilo bolje da o tome ne govori. Uslijedile su i razne novčane kalkulacije, pa tako beogradski mediji prenose da je Hrvatska tu odštetu od Srbije procijenila na 32 milijarde eura, a Srbija smatra da bi zbog oduzete privatne imovine i stanova, neisplaćenih mirovina, deviznih pologa, imovine Srpske pravoslavne crkve (SPC), i imovine poduzeća, Hrvatska Srbiji morala isplatiti čitavih 40 milijardi eura.

- To je tema koja sada služi samo tome da premijer Plenković dobije neki bod u odnosu na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Da bi ta tema uopće došla na dnevni red, moralo bi prije toga mnogo toga učiniti što se tiče osvrta na rat, prognane ljude i ratne zločine. A da ne govorimo o tome da ne postoji nikakav pravni temelj po kojem bi bilo Srbija bilo Hrvatska tražile nekakvu ratnu odštetu. 

Vulin priča što Vučić misli  

Retorika uoči ove posjete svakako ne obećava. Hrvatski mediji pišu o posjeti „četnika Vučića", a srbijanski ministar odbrane Aleksandar Vulin savjetuje predsjedniku Srbije da ne ide u Zagreb, jer ga „tamo na trgovima čekaju ustaše, i da će mu se dogoditi nešto slično kao i u Srebrenici".

Sam Aleksandar Vučić očekuje da će posjeta doprinijeti smirivanju tenzija, ali to ipak nije otklonilo ključnu dilemu: jesu li poruke Hrvatskoj ono što govori Vučić ili ono što govori Vulin? 

- Mislim da je svima u Zagrebu jasno da Vulin priča ono što Vučić misli, ali ne smije reći", ocjenjuje Dragan Popović.

- Sada je samo pitanje odgovaraju li Zagrebu više pomirljivi tonovi ili ovi maltene ratnohuškački tonovi? To opet zavisi od hrvatske unutrašnje politike, a ja se bojim da Vladi HDZ-a više uhu prija ono što govori Vulin, ili što pišu srpski tabloidi."  

Čitavu tu Vulin-retoriku Popović također vidi kao dio neiskrenosti političkog vrha Srbije da se zaista poprave odnosi.

- S jedne strane imate izjavu predsjednika Vučića kako tamo ide razgovarati u prijateljskom tonu, a s druge strane dužnosnici SNS-a daju huškačke izjave i mediji koji su pod direktnom kontrolom vlasti svakog dana šire antihrvatsku histeriju - naglašava Popović.

Moratorij je nepotreban

Kao neku vrstu rješenja koje bi možda prekinulo taj začarani krug međusobnih optužbi, Aleksandar Popov vidi eventualni pokušaj srpske strane da se suzdrži od reakcija na svaku neugodnu poruku koja dođe iz Zagreba.

- Mislim da bi time Srbija bila na dobitku - kaže Popov: I na kraju bi i hrvatski čelnici vidjeli da je to neproduktivno. Na kraju krajeva, oni su članica EU i već su dobili ukor iz Brisela zbog radikalizacije političke scene, rehabilitacije ustaštva i zavade sa skoro svim susjedima iz bivše Jugoslavije. Ali, nažalost, takva retorika kao da je dobro gorivo za obje strane.

Prijedlog predsjednika Srbije da se uvede moratorij od šest mjeseci na teme iz prošlosti između dviju zemalja, Dragan Popović komentira primjedbom da bi se taj moratorij završio tačno 4. avgusta.

- Nije nama potreban moratorij - dodaje Popović: već upravo suprotno - da se otvore sve teme i da se o njima iskreno razgovara. Prije svega, da se prošlost osvijetli i da se posljedice prošlosti koliko je god moguće saniraju. Najgore što možemo učiniti je da izmislimo sad nekakav moratorij i da gurnemo pod tepih sve ono što muči građane i Srbije i Hrvatske.