Izloženost zagađenom vazduhu, vodi i tlu uzrokovalo je devet miliona prerane smrti u 2015. godini, što je 16 posto ukupnih smrtnih slučajeva u svijetu i tri puta više od smrti od side, tuberkuloze i malarije zajedno, pokazuje posljednja studija objavljena u ''Lansetu''.
Zagađenje je odgovorno za 15 puta veći broj smrtnih slučajeva od ratova i drugih oblika nasilja.
Zagađenje vazduha doprinijelo je preranom umiranju 6,5 miliona ljudi. To obuhvata zagađenje iz spoljnih izvora, poput gasova, kao i u domaćinstvima, poput paljenja drveta ili uglja.
Sljedeći faktor rizika po uticaju je zagađenje vode, koje je izazvalo 1,8 miliona smrtnih slučajeva, a zagađenje na radnom mjestu dovodi se u vezu sa 800.000 smrtnih slučajeva.
Uzroci smrti variraju – rak, plućno ili srčano oboljenje - izvještaj pokazuje kako je zagađenje povezano sa većim brojem bolesti nego što se prije mislilo.
Ranije studije su posmatrale stanovništvo izloženo zagađivačima i upoređivalo ga sa ljudima koji nisu bili izloženi. Pokazalo se da zagađenje može biti važan uzrok oboljenja – od kojih su mnoga fatalna – astme, raka, urođenih mana u dece, moždanog udara ili neurorazvojnih poremećaja.
- Nema zemlje koja nije pogođena zagađenjem - navodi se u novom izvještaju, ali je primjetno da je 92% smrtnih slučajeva bilo u nerazvijenim i zemljama u razvoju.
Zagađenje u zemljama u razvoju je sve gore, a ne pridaje mu se pažnja koju zaslužuje – ističe autor studije dr Filip Landrigan, pedijatar i profesor ekološke medicine i globalnog zdravlja Škole medicine Ikan u Njujorku.
U izvještaju se navodi da su troškovi medicinskih tretmana problema uzrokovanih zagađenjem skriveni u bolničkom budžetu.
Recimo da osoba dođe kod ljekara zbog aritmije. Niko neće povezati da se to dogodilo na dan kad je zagađenje vazduha bilo veoma visoko. Zagađenje vazduha povećava stopu srčanih oboljenja i moždanih udara – objašnjava Landrigan.
Udahnute nano-čestice zagađenja imaju svoju ulogu u pucanju plaka u arterijama, uzrokujući srčani ili moždani udar.
Arsen u vodi povećava broj slučajeva oboljelih od nekih vrsta raka, ali ta veza nije neposredna. Kad se vodi debata o kontroli zagađenja, industrija uvijek kaže da je preskupo mijenjati stvari – ona može precizno izračunati koliko košta, na primjer, postavljanje filtera za pušenje. Troškovi liječenja zbog višegodišnje izloženosti zagađenju, međutim, manje su očigledni.
Izvještaj navodi da se u svijetu svake godine proizvede oko dva miliona tona azbesta, koji je u razvijenim zemljama zabranjen. Stoga sva ta količina odlazi u najsiromašnije zemlje koje nemaju regulativu. Azbest će stoga i dalje uzrokovati epidemije raka u siromašnim zemljama.
Oko 20% pesticida koji se proizvedu u SAD nisu dozvoljeni da se tu i prodaju, pa se izvoze siromašnim zemljama.
Tu je i međunarodni transfer materijala poput starih kompjutera, mobilnih telefona, televizora i frižidera iz bogatih zemlja u siromašne – ljudi uzimaju njihove dijelove i pokušavaju da izvuku zlato ili bakar, a čestice zagađenja ulaze u tlo.
U izvještaju se također navodi da Kina obavlja dobar posao u kontroli zagađenja. Ova zemlja ima nacionalni plan za borbu protiv zagađenja i postaje svjetski lider u usvajanju obnovljivih energija – vjetra i sunca.
