Analitičarka Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) Aleksandra Štiglmajer (Alexandra Stiglmayer) bezmalo je svakodnevno, u posljednjih nekoliko mjeseci, pratila aktivnosti Evropske komisije na izradi Strategije za proširenje EU na zapadni Balkan.
Njena je organizacija i sama godinama zagovarala jači i konkretniji angažman EU na ovom području.
Ogroman interes
U razgovoru za Avaz.ba, ona je analizirala usvojenu finalnu verziju Strategije, te objasnila neke od bitnih izmjena koje su se desile u odnosu na prve nacrte dokumenta koji je na području šest balkanskih država, ali i unutar EU, izazvao ogroman interes.
U odnos na prvu verziju, finalna Strategija je doživjela značajne izmjene. Šta bi ste izdvojili kao najvažnije izmjene izvorne verzije Strategije i kako bi ste ih objasnili?
- Žao mi je da ne mogu odgovoriti na to pitanje jer bi za to značilo da treba uporediti rečenicu po rečenicu cijele strategije od preko 20 stranica sa ranijim verzijama ... A bilo je dosta verzija.
Dakle, strategija je rezultat kolaborativnih napora. Kao prvo se DG NEAR, Generalna direkcija za prosirenje Evropske komisije, u kojoj radi puno ljudi, još prošle godine složila oko toga što žele postići, a to je da se procesu proširenja da novi momentum, da EU sama mora više raditi na tome da pomogne državama zapadnog Balkana ispuniti uvjete za članstvo.
Onda su se konzultirali za drugim odjeljenjima Komisije (generalnim direkcijama) jer puno inicijativa se tiče njih, kao na primjer pitanja ekonomije, digitalizacije, obrazovanja itd., i onda je DG NEAR napravio prvi nacrt.
Taj nacrt se onda vrtio po tim raznim odjeljenjima Komisije jer su oni morali izraditi te razne ideje i reći šta je moguće, što nije, što bi oni predložili itd. To znači da je došlo do raznih izmjena. Istovremeno su tekle političke konzultacije u Komisiji, onda se pitalo Službu za vanjske poslove EU (EEAS) za mišljenje, pa onda i države članice. Ne znači da je Komisija obavezna uzeti njihovo mišljenje obzirom da je strategija prvenstveno strategija Komisije. No, naravno Komisija ne želi izaći s nečim da bi onda sutradan neka država članica rekla da to odbija.
Jedan od medijski najvažnijih „uzmaka“ je brisanje vremenskih odrednica. Nema više odredbe da će Komisija dati do kraja 2019. godine mišljenje o BiH, te da bi pregovori o članstvu s BiH mogli početi krajem 2023. Zašto su one izbačene?- Bilo je jako puno razgovora za i protiv pominjanja datuma. S jedne strane čulo se da treba postaviti datume. S druge, tvrdilo se da je proces proširenja utemeljen na dotignućima i da će on napredovati kako se budu ispunjavali postavljeni uslovi. Stoga, po zagovornicima takvog stava, datumi nisu neophodni. Smatralo se da je postavljanje rokova jako teško i čak kontraproduktivno. To tim više jer niko ne zna kako će, na primjer, BiH napredovati u procesu provođenja reformi. Dodatno, ako bi se postavili rokovi, onda bi se vlasti država držale samo njih, a ne zahtjeva šta je to konkretno što se mora reformirati.
Uz sve, postojala je i bojazan da bi datumi bili pritisak na Evropsku komsiju da ih se drži, čak i u situacijama kada neophodne reforme i preduslovi nisu ispunjeni.
No, tu nije kraj raspravama. Zagovornici datuma isticali su da su takvi rokovi dobri jer se i time pokazuje da je EU ozbiljna, te da su oni poticaj da se radi, da se prati istinski napredak i da se time cijelom procesu daje istinska perspektiva, s vidljivim terminima.
U konačnici, zagovornici rokova izgubili su u raspravi i većina rokova postavljena u ranijim verzijama strategije, izbrisana je. Ostali su jedino rokovi koji su pobrojani u posebnom aneksu dokumenta.
U slučaju BiH to izgleda ovako: Evropska komisija dat će svoje mišljenje o aplikaciji BiH za članstvo nakon što Komisija dobije sve odgovore. Pod „sve odgovore“ podrazumijevam i one koji će biti poslati nakon što Evropska komisija postavi dodatna pitanja, nakon što proanalizira odgovore koje očekuje na Upitnik. Radi se, dakle, o dodatnim pitanjima, zahtjevima za pojašnjenje... Govorimo o Upitniku koji je BiH dobila u decembru 2016. godine.
Na to treba dodati još šest mjeseci, koliko će Komsiji trebati da napiše svoje mišljenje.
Cijeli proces ovisi u cjelosti od BiH i kada će ona i kako odgovoriti na sva pitanja iz Brisela.
Kada je raspravljano o rokovima u slučaju BiH, zagovornici datuma isticali su da će BiH, vjerovatno, tokom ove godine dati odgovore na sve upite. To znači da mišljenje Brisela može biti urađeno naredne godine. Zato je i zagovarana ta 2019., kako bi se izvršio pritisak na bh. vlasti da odista tokom ove godine odgovori na sva pitanja.
Isto je i kada su u pitanju pregovori o ulasku u EU.
S jedne strane, bolje je ponuditi perspektivu početka pregovora 2023., kako bi se ohrabrile vlasti u BiH. Protivnici takvog stava isticali su da bi to bilo neodgovorno!
Bili su mišljenja da sve ovisi o tome kako će se bh. vlasti ponašati u narednim godinama. A to niko ne može predvidjeti. Stoga bi postavljanje datuma bilo i u takvoj situaciji kontraproduktivno
Znam da je po ovom pitanju bila baš žestoka debata. Odista je bilo jako teško odgonetnuti je li 2023. preambiciozna godina ili ne, za početak pregovora o članstvu s BiH.
Na kraju, svi su rokovi uklonjeni iz finalne verzije Strategije...