Najpoznatiji svjetski terorista Iljič Ramirez Sančez (Ilich Sanchez, 1949), poznat i kao Karlos Šakal (Carlos Jackal), boravio je više puta u SFRJ, a Beograd mu je bio glavna baza za izvođenje terorističkih napada 1982. i 1983. godine, otkriva „Blic”.
Povezanost Karlosove brutalne terorističke organizacije sa socijalističkom Jugoslavijom, ali i s brojnim istočnoevropskim tajnim službama otkriva strogo povjerljiva „Specijalna informacija” o akciji “Karlo 2” Državne bezbjednosti SFRJ, upućena najvišim komunističkim rukovodiocima 13. oktobra 1983, do koje je došao „Blic”.
Pogodili avion JAT-a
Zanimljivo je da ni Karlos, kao ni bilo ko od njegovih saradnika, nikada nije procesuiran u SFRJ niti je izručen zemljama koje su vodile istragu protiv njegove terorističke organizacije, iako je Državna bezbjednost znala da su Šakalovi ljudi 1974. raketnim bacačem pogodili avion JAT-a kada su gađali civilni avion izraelske kompanije.
U javnosti je jedino poznato da je Karlos bio jednom u Beogradu, kada je priveden, a kao pogrešno se često navodi da je to bilo 1975. godine.
Dokument do koga je “Blic” došao otkriva da je Karlos prvi put bio u SFRJ 1969. Od tada je bio “nekoliko puta”, sve do 1976, kada je 6. septembra priveden u hotelu “Metropol”, i to po dojavi „Štazija”, tajne službe istočne Njemačke, a nakon što je Karlos DB-u SFRJ nudio blisku saradnju. Pušten je već 9. septembra. Konstatira se da je Šakal u SFRJ samo te 1976. bio tri puta i da je boravio ukupno dvije sedmice u Beogradu i jednom “u malom mjestu kod Splita”.
Tako Karlosovi ljudi 1980. prenose preko SFRJ oružje za akciju u Švicarskoj i ostvaruju kontakt sa Abu al Hakamom, liderom terorističke organizacije “ASALE Mudžahida”, koji postaje Karlosov saradnik. Od početka 1982. dolazak Karlosovih terorista postaje učestaliji da bi 26. juna te godine i sam Šakal došao u Beograd, gdje je ostao sve do početka 1983, kada ga mijenja jedan od njegovih najbližih saradnika Nijemac Johanes Vajnrih (Johannes Weinrich).
Karlos i njegovi saradnici u Beogradu ostvaruju kontakte sa pripadnicima rumunske tajne službe “Sekurite”, kao i s istočnonjemačkim “Štazujem” i sirijskom službom. Česti su kontakti i sa grčkom terorističkom organizacijom ELA i Abu al Hakamom. Šakal, sa kratkim izbivanjima, živi u iznajmljenom stanu u Nikšićkoj ulici, a u hotelu “Jugoslavija” otvara teleks na ime “Michael” preko koga “koordinira rad terorističke organizacije”.
Nudili saradnju DB-u
- Kontaktira s članstvom i rukovodstvom i nadzire transport oružja, eksploziva i druge terorističke opreme. Praktično, Beograd postaje jedna od njegovih najznačajnijih baza u Evropi - navodi se u izvještaju DB-a.
Ovaj izvještaj zapravo je napisan nakon što je Karlosov saradnik i zamjenik Johanes Vajnrih u ime terorista ponudio jugoslovenskom DB-u legalnu saradnju poslije 116 dana koje je proveo u Beogradu jula 1983. Ta saradnja je prvo nuđena preko državljanke SFRJ Nede Radonić (označena kao pripadnik Karlosove organizacije), poslije čega je Vajnrih stavljen u izolaciju 5. septembra 1983.
Za režim u SFRJ nije bila tajna da je Iljič Ramirez Sančez - Karlos Šakal vođa terorista, ali je našim komunistima bilo bitno “što svim sredstvima pruža doprinos u međunarodnom klasnom ratu”.
Odjeljak izvještaja DB-a “Saznanja o Karlosovoj organizaciji” otkriva da su jugoslovenski obavještajci do detalja znali s kakvim teroristima imaju posla, ali da ih nikada nisu procesuirali. U početku se navodi da je sam termin “Karlosova organizacija” uvjetan, kao i da njegov najbliži saradnik Vajnrih tvrdi da organizacija nema ime. Zatim se citira da se u zvanično dobivenom izvještaju mađarske obavještajne službe za te teroriste koristi naziv “Svjetska revolucija”.
- Cilj im je da svim sredstvima pruže doprinos uspješnom ishodu međunarodnog klasnog rata, odnosno pobjedi socijalizma u svijetu - navodi DB, i dodaje kako u Karlosovoj organizaciji za prirodnog saveznika smatraju zemlje Varšavskog pakta, a da saveznike imaju i u “progresivnim arapskim režimima”, prije svega u Siriji, Južnom Jemenu i Libiji.
- Kao skoro isključivi metod u svojoj aktivnosti koriste terorizam ili u njihovoj terminologiji “revolucionarno nasilje” i subverziju, uz traženje pomoći i oslanjanje na saradnju s obavještajnim službama navedenih arapskih zemalja i članica Varšavskog ugovora. U tom cilju sarađuju sa srodnim ultralevičarskim teroristima... To tumače kao svoju “internacionalističku obavezu” - navodi se u izvještaju DB.
Zaključuje se da su ciljevi terorističkih napada “interesi, imovina, objekti i ličnosti sa Zapada, reakcionarni arapski režimi, kao i izraelski i cionistički interesi”. Napominje se da nijedno nedjelo nisu izveli prema “socijalističkoj zajednici” ili “progresivnim režimima”.
Lično ubio „izdajnika“
U istom odjeljku se navodi da je osnovno pitanje: Ko stoji iza Karlosove organizacije? DB zaključuje da su teroristi manipulirani tajnim službama sa kojima sarađuju, ali da njihova organizacija nije “obična agentura”. Navodi se da Karlos i Vajnrih ističu svoju samostalnost, a da to potvrđuju i dokumenta terorista do kojih je DB došao. Spominje se da postoje indicije da je Karlosa vrbovao sovjetski KGB dok je od 1969. do 1971. bio na studijama u Moskvi, ali i da ne može sa izvjesnošću da se utvrdi da li je neka služba “penetrirala u Karlosovu organizaciju”.
Navodi se i da teroristi posvećuju “izuzetnu pažnju zaštiti od penetracije”, da rigorozno provjeravaju članstvo i opisuje kako je Karlos lično ubio člana rukovodstva Mihela Mukardala, koji ga je izdao francuskoj policiji, kao i sirijskog novinara Hani Kudu. DB zaključuje da se Karlosova organizacija finansira od naknada koje im daju tajne službe za određene akcije pljačkama i ucjenama u zapadnoj Evropi, kao i prodajom oružja i terorističke opreme.
- Bilo je perioda kada su raspolagali svotama od nekoliko miliona dolara, ali i drugih, kada je, na primjer, nedavno Vajnrihu ostalo svega 15.000 dolara za „evropske poslove” - piše u izvještaju.
Studije u Moskvi, protesti u Londonu
U izvještaju DB-a posebna pažnja posvećena je biografiji Karlosa, za koga se navodi da je rođen u Karakasu 1949. i da je sa 16 godina postao član Komunističke partije Venecuele. Karlos je za vrijeme studentskih demonstracija 1968. boravio u Londonu, gdje po nalogu KP Venecuele osniva ilegalni “Front za nacionalno oslobođenje Venecuele”.
Po povratku sa studija iz Moskve, Karlos se upoznaje sa vojnim liderom palestinske PFLP Vadijom Hadadom i uključuje se u francusku ekspozituru te organizacije „Parizjen orijental“ (Parisienne Orientale), koju je vodio alžirski veteran Mohamed Boudija. Nakon ubistva Boudije, vođstvo preuzima Šakal i tada uspostavlja saradnju sa terorističkim organizacijama iz Njemačke “Bade-Meinhof” i “R-2”. Njegov saradnik tada postaje Johanes Vajnrih. DB bilježi terorističke napade iz tog perioda i zaključuje da se Karlos razilazi sa palestinskom organizacijom jer je ona “usko skoncentrirana na palestinske interese”.
Izvještaj iz osam dijelova na 29 stranica
Izvještaj DB-a je podijeljen u nekoliko cjelina: „Saznanja o Karlosovoj organizaciji”, „Konkretna saradnja sa pojedinim obavještajnim službama”, „Veze sa srodnim organizacijama”, „Planirane i izvršene terorističke akcije”, „Boravak i aktivnosti Karlosove organizacije u SFRJ (što je navodno u prethodnom dijelu teksta), „Pristup Karlosove organizacije jugoslovenskoj državljanki Nedi Radonjić”, „Ponude Karlosove organizacije za saradnju sa SDB” i „Prijedlog mjera za realizaciju akcije Karlo 2”, koja se odnosi na Vajnriha.