Čovjek 40-tih godina, koji je došao u Veliku Britaniju kao novorođenče i tada bio prodat pedofilskom lancu, zvanično je priznat kao žrtva modernog ropstva. Sada mu prijeti deportacija kao “ilegalnom imigrantu”.
Ovo je samo jedna od niza uznemirujućih priča na koje je naišao “BazFid” tokom istrage o modernom ropstvu u Britaniji, koje je i dalje veliki problem zemlje.
Premijerka Tereza Mej (Theresa May) je 2015. uvela zakon namijenjen sprečavanju trgovine ljudima i pomoći njenim žrtvama, ali je taj zakon pun rupa kroz koje žrtve često propadnu, posebno zato što je većina njih došla u Britaniju iz neke druge zemlje, a Mej je obećala da će Britanija postati “neprijateljska okolina” za ilegalne imigrante.
Još jedan primjer ropstva koji navodi “BazFid” je čovjek koji je došao u Britaniju iz Poljske 1986, u potrazi za poslom, ali je upao u zamku. Gazda mu je ukrao identifikaciona dokumenta i od tada je tokom tri decenije, išao od jednog do drugog “poslodavca”, trpeći batine, teško radeći za malo ili nimalo para i hrane.
Siromašni koji su legalno u Britaniji imaju samo 45 dana privremenog boravka u skloništu, nakon čega mogu veoma lako postati beskućnici, što je populacija za kojom trgovci ljudima tragaju zbog ropskog rada.
Jedan od nekoliko porobljavanja koji su otkriveni u javnosti posljednjih godina je slučaj devetočlane porodice Runi (Rooney) u Linkolnširu, koja je zarobila 18 osoba, mahom beskućnika, i držala ih zarobljenim 26 godina. Jedna od žrtava, čovjek identifikovan kao Fred, ispričao je kako su ga zgrabili i ubacili u kombi dok je išao u narodnu kuhinju.
Policija je propustila dvije prilike da spasi njega i još jednu žrtvu prije 3-4 godine, kad je izvršila raciju na mjestu na kojem su Runiji držali robove. U prvom navratu je policajac čak vratio Freda u zarobljeništvo, nakon što je uhapšen jer je radio na farmi kanabisa Runijevih. Nakon što su robovi oslobođeni, troje bez državljanstva je zapalo u bijedu – jedan od njih spava na groblju jer ne može primiti državnu pomoć.
Ovakve priče pružaju Dikensovu sliku moderne Britanije, u kojoj oni koji propadnu kroz pukotine društva mogu završiti kao žrtve brutalne ekploatacije ispred nosa.
Tokom prošle godine policija je zabilježila 278 slučajeva trgovine beskućnicima u Britaniji, dok su dobrotvorne ustanove zabilježile 254 slučajeva tokom protekle tri godine.
Međutim, ovo je samo vrh ledenog brijega.
Evo šta je zaključeno:
- Robovlasničke bande su uhvatile stotine beskućnika u Britaniji u posljednje tri godine, ali to je vjerovatno samo dio ukupnog broja, jer mnogi slučajevi nisu dokumentovani.
- U jednom slučaju koji je trenutno pod istragom, grupa trgovaca ljudima je osumnjičena da kontroliše oko 250 žrtava u Britaniji, od čega su mnogi beskućnici.
- Britanski robovi drže se u prljavim, izmetom i pacovima zagađenim prikolicama za spavanje, često bez grijanja, kreveta ili pijaće vode, u lancima, pretučeni, čak zaključani u kavezima. Njihovi tamničari im kradu lična dokumenta i često ih koriste da podmeću zločine, te im uzimaju ono malo što zarade ilegalno na račun “duga”.
- Robovlasničke bande prilaze beskućnicima u narodnim kuhinjama, skloništima i drugim lokacijama na kojima se oni okupljaju i mame ih u ropstvo obećavajući im novac, droge ili alkohol.
