Kada ste početnik, svi su iskusniji od vas.

Kako da zvučite kao profesionalac? Izbjegavajte ovih devet rečenica

Autor: Avaz.ba
06.11.2017 09:18
A
A
A

Naravno da ne morate da krijete da ste tek zakoračili u poslovni svijet, ali nema razloga da to bude prvi utisak koji vaše nove kolege i saradnici imaju o vama. Kao početnik u bilo kom poslu, izbjegavaćete da glasno date svoje mišljenje, mislićete da svi znaju bolje od vas i da nikada nećete biti toliko dobri. 

Možda nešto od toga i jeste tačno, ali zaboravljate drugu važnu stvar – neki iskusni ljudi su za taj posao izabrali baš vas i za to sigurno imaju dobre razloge.

Zato od početka morate da se ponašate kao da ste svi jednaki, jer to i jeste. Onda će se i drugi ophoditi prema vama na isti način. To, opet, ne znači da treba da odete u drugu krajnost i mislite da sve znate najbolje. Ova primjedba ne važi samo za prvo zaposlenje, već i za svako naredno, jer neko je uvijek nov u timu i mora da se pokaže i dokaže.

Ipak, ne mora da vam na čelu piše da ste početnik. Za početak, izbjegavajte sljedeće rečenice:

1. „Ne znam.”

Niko ne zna sve, ali zašto to govoriti na sav glas? Ako kolegama otvoreno kažete da nešto ne znate ili ne umijete, stiče se utisak da možda i niste najbolji kandidat za posao.

Ukoliko ne znate odgovor na postavljeno pitanje, istaknite podatke koje imate ili recite da i vas baš to interesuje. Ili – ako znate gdje biste traženu informaciju mogli da dobijete – uključite i tu osobu u razgovor ili prepisku.

2. „Moram da pitam šefa.”

Na kojoj god da ste poziciji, uvijek ćete neke stvari morati da izložite svom šefu. To važi čak i za direktore i svi to znaju. Ali nema razloga da stalno podvlačite da izvršne odluke ne zavise od vas.

Umjesto toga, recite da ćete pomenute ideje i savjete podijeliti sa svojim timom i na osnovu toga donijeti planove za dalje korake. Svi vole mudre saradnike.

3. „Da li je ovo u redu?”

Zvučaćete nesigurno. Umjesto toga, kratko pomjenite da bi vam značilo da komentare dobijete do kraja dana ili nedjelje.

4. „Ja sam (bilo koja početnička pozicija).”

Ako vaše (trenutno!) zvanje nije baš impresivno – a svi su morali jednom da počnu – ne morate da ga pomenete. Ovo je posebno važno ako npr. telefonom zovete klijente ili poslovne partnere.

Naravno, ne treba da lažete. Dovoljno je da kažete u kojoj kompaniji radite. Istinito je, ali zvučite mnogo iskusnije.

5. „Strašno”, „ludo”, „nestvarno”...

Osnovi profesionalne komunikacije nalažu da iz svake komunikacije ili prepiske treba ukloniti suvišne pridjeve, ne samo zbog ekonomičnosti jezika, već i zbog nepotrebnog uplitanja emocija i ličnog mišljenja. Uz to, izbor pridjeva govori i o vašim godinama i (ne)iskustvu. Zato umjesto:

„Beskrajno se radujem početku projekta, ali sam ludački zauzet ove nedjelje. Da sačekamo sljedeću nedjelju? Biće mnogo lakše i manje napeto”, recite, „Radujem se novom projektu, ali sam zauzet ove nedjelje. Javiću vam se početkom sljedeće.”

6. „Dobar dan, ja sam Ana.”

U svim drugim društvenim okruženjima, normalno je (i očekivano) da se predstavite samo imenom. Međutim, na poslu to može da zvuči kao da ste se slučajno našli na određenom mjestu, pa nećete da se namećete. Zato – uvijek recite ime i prezime i odsjek ili tim u kom radite.


7. „Ja”, „mene”, „moje”... 

Iako se čini da isticanjem sebe u prvi plan i korišćenjem zamjenice prvog lica „ja” djelujete moćnije i sigurnije, utisak koji ostavljate je potpuno suprotan.

Psiholozi sa Univerziteta u Teksasu došli su do zaključka da što osoba više sebe ističe, to je zapravo nižeg društvenog i profesionalnog statusa. Na poslu morate da budete što objektivniji i uvijek dio nekog većeg skupa. Zato – što manje koristite „ja”.

8. „Odgovara mi kad god vi kažete.”

Nemoguće je da je ovo istina. Da li vam odgovara u utorak u pet ujutru? Čak i da je tako, stiče se utisak da je posao jedino što imate u životu, a i da te obaveze nisu prevelike. Zato bolje predložite jedan ili dva termina i naglasite da o tome možete još naknadno da se dogovorite. Niko vam neće zaista provjeravati planer.

9. „Nadam se da ćemo se uskoro čuti/vidjeti.”

Nemojte ovako završavati prepisku ili razgovore. Između ostalog, šaljete skrivenu i pogrešnu poruku da se zapravo nadate da se to neće dogoditi – ovo je jedno od onih lažnih obećanja koja se daju kada na ulici sretnete prijatelja iz srednje škole, razmjenite telefone i nikada mu se ne javite.

Izaberite profesionalniji nastup: „O ovome još treba diskutovati, čekam(o) vaše ideje i komentare.”

Prvi posao jeste kao polazak u srednju školu: želite da vas primjete, ali iz dobrih razloga. O mnogo stvari treba misliti i stalno donositi nove odluke. Zato je i svaka pomoć dobrodošla. U idealnim okolnostima, na prvi posao stižete pripremljeni i u polju svog rada i u polju profesionalne komunikacije i nastupa. Put do vrha je rijetko kratak, ali je jednostavnije ako uživate u svakoj etapi i stvarate reputaciju profesionalca koji umije s ljudima. Tako ćete s vremenom postati onaj koji bira, ne onaj koji čeka i nada se. I bićete onaj koji uvijek zna šta treba da kaže.