Prigodnim programom i bacanjem cvijeća u rijeku Drinu jučer je obilježen Dan sjećanja na genocid i 76. godišnjica prvog oslobođenja Goražda u Drugom svjetskom ratu. Predsjednik SABNOR-a Goražde, Uzeir Živojević podsjetio je da je ovaj grad, od početka nacističke okupacije bilo pod vlašću Italijana i NDH, a da je vlast u gradu krajem 1941. godine predata četnicima Draže Mihailovića.
– Oni su građane koji nisu bili iste nacionalnosti dovodili u kasarnu u centru grada, a odatle na ovaj most i na svirep način ih ubijali. Tijela naših sugrađana su plutala prema Višegradu, a isto je rađeno na mostovima u Foči, Višegradu i drugim gradovima Podrinja – podsjetio je Živojević.
Nusret Sijerčić imao je samo sedam godina kada je na, tada drvenom, mostu u centru Goražda ubijen njegov otac Alija. Spustivši ružu u Drinu, priča nam da je imao 40 godina i sjeća se fenjera kojima su četnici osvjetljavali put do stratišta i vodili kolone žrtava.
– Nekoliko njih je došlo u kuću i odvelo ga. Ovdje su ga zaklali. Ostali smo plačući. Bilo je tada malo snijega, koji je sutradan bio crven od krvi – dodaje Nusret.
U gradovima Gornjeg Podrinja od četničke ruke stradalo je oko 8.000 civila. Pokolj na goraždanskom mostu prekinule su partizanske jedinice koje su 26. januara 1942. godine oslobodile grad.
Nusret se sjeća i dolaska partizana, povlačenja četnika, od kojih su neki i zarobljeni.
– Tada je i drug Tito bio u Goraždu. Bio je smješten u nekadašnjoj apoteci. Sjećam se da nije bilo žita i brašna, pa smo jeli kruškov hljeb, a i on ga je jeo – kaže Nusret Sijerčić.
