Brčko su sačuvali Brčaci!

Autor: A. HADŽIĆ
23.11.2015 10:38
A
A
A

Jedina međuentitetska granica koja u pregovorima u Dejtonu nije bila usaglašena bila je ona u Brčkom. Sudbina Brčkog tada je stavljena u ruke Aneksa 2 Dejtonskog sporazuma kojim je ustanovljena obaveza “strana”, tačnije Republike Srpske i Federacije, da pitanje statusa ovog grada riješe u arbitražnom postupku.

Arbitražni tribunal
 
U Brčko su, odmah po potpisivanju mira, stigle mirovne snage NATO-a. Baza američke vojske “McGavern“ bila je smještena na federalnom dijelu Brčkog, odnosno dijelu koji je tokom rata bio pod kontrolom Armije RBiH, što je bila neizmjerna sigurnosna podrška procesu koji će poslije uslijediti.

- Teško smo se oporavljali od šoka koji smo doživjeli nakon saznanja da će Brčko biti predmet arbitraže. Srpska strana je već slavila, uvjerena da će ratni koridor ostati u posjedu RS i da je arbitraža samo formalnost kojom će se to i potvrditi. Ipak, to se nije dogodilo. Formiran je Arbitražni tribunal, a već u februaru 1997. godine donesena je privremena odluka da se Brčko stavi pod međunarodnu superviziju, doduše, u pravno-administrativnom okviru RS. Dva mjeseca kasnije stigao je i prvi supervizor Robert Farand Farrand), što je za nas bio znak da se ipak nešto mijenja i da neće sve ići kako je zamišljeno u glavama Radovana Karadžića, Alekse Buhe i ostalih - prisjeća se vremena početka arbitraže tadašnji predsjednik općine Rahić Munib Jusufović. 

brcko-sedmica

Vijest od 8. marta 2000. godine na naslovnici “Dnevnog avaza”: Brčko pripalo cijeloj BiH

Na čelo Federalne arbitražne komisije koja će predstavljati interese Brčkog i Brčaka pred Arbitražnim tribunalom tada je postavljen prof. dr. Ejup Ganić. Njegov tim, u prvom redu, činilo je vodstvo općine Rahić u kome su, iako iz različitih političkih opcija, zajednički radili Munib Jusufović, Mirsad Đapo, Zekerijah Osmić i mnogi drugi ugledni Brčaci, među kojima i čelnici tadašnje hrvatske općine Ravne na čelu s Mijom Anićem. 

Teška zasjedanja

- Već 1997. godine u Rimu je održano prvo zasjedanje Arbitražnog tribunala. Potom su 1998. i 1999. godine održana zasjedanja u Beču, a u međuvremenu niz raznih, teških sastanaka i pregovora. Teško je sada nabrajati sve ljude koji su učestvovali kao svjedoci  i eksperti, teško je prisjetiti se svih detalja i trenutaka kada je zasjedanje dovođeno na ivicu incidenta, kao i svih ljudi koji su nam u ovom procesu pomagali da li kao stručnjaci ili samo kao prijatelji. Ipak, ono što se ne smije zaboraviti jeste uloga profesora Ganića, kao i prof. dr. Ćazima Sadikovića, koji je bio naš arbitar - prisjeća se Jusufović. 

dejton

U vrijeme trajanja procesa arbitraže u Brčko je, što se zna i što se ne zna, nekoliko puta dolazio i tvorac Dejtonskog sporazuma Ričard Holbruk (Richard Holbrooke). Supervizor Farand, komandant baze “McGavern”, kao i mnogi strani prijatelji, navodi Jusufović, radili su sve da se postigne što pravednije rješenje za ovaj grad. 

- Kada je u martu 1999. godine objavljena konačna arbitražna odluka kojom je Brčko proglašeno Distriktom, tada smo postali svjesni da ova dobivena bitka nije i kraj našoj borbi za ovaj grad. Godinu kasnije, tačnije 8. marta 2000., u prisustvu  tadašnjeg američkog državnog sekretara Medlin Olbrajt (Madelaine Albright) i predsjednika Alije Izetbegovića, ustanovljena je prva vlada Distrikta Brčko. Ni bošnjačka, ni srpska, već ona brčanska. Brčko su sačuvali Brčaci - navodi Jusufović. 

Niko kao brčanski Bošnjaci nije bio tako odlučan u borbi za svoj grad. Najveći broj njih u najtežim ratnim vremenima ostao je u Maoči, Rahiću i ostalim brčanskim selima, uvjeren da će grad ponovo biti njihov. S prvim koracima povratka, kao u rijetko koje mjesto koje je u ratu doživjelo progon i teška stradanja  Bošnjaka, u Brčko su se skupa sa svojim građanima vraćali njihovi političari, univerzitetski profesori, ljekari, inžinjeri, nekadašnji ugledni privrednici... 

Borba za ovaj grad se isplatila 

- Da Brčaci nisu cijeli rat bili nadomak grada, već da su se razbježali po svijetu, džaba bi bile sve arbitraže i svi supervizori, jer se tada ne bi imao ko vratiti u Brčko. Neizmjerna je podrška tada bila Tuzlanskog kantona, ali i pomoć Visokog saudijskog komiteta koji je obnovio najveći broj kuća u Brčkom, što je bila dobra osnova za povratak. Ako gledamo sa današnje distance, uz sve zamjerke koje prate život u Distriktu, može se reći da se borba za ovaj grad isplatila - kaže Jusufović.