U centralnoj jezgri današnje Baščaršije nikla je i prva pravoslavna bogomolja u našoj dolini. To se desilo u doba Gazi Husrev-begove vladavine, kada su pravoslavni vjernici tražili od bosanskog valije da za svoje potrebe podignu crkvu.
- Godina gradnje bila je 1538., a prema predajama, gradila se na temeljima jedne još starije pravoslavne bogomolje koja je tu bila. Pouzdano se zna da se i sam Gazi Husrev-beg svojim autoritetom zauzeo za njenu gradnju. To je bio temelj rađanja multinacionalnog Sarajeva onog vakta – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Dodatni objekti
Osobenost ovog hrama, kako ga nekadašnje Sarajlije zovu, je i cijeli ambijent koji je postavljen. Tako u jednom atriju sve djeluje kao da se radi o manastiru.
- Blizina nekih dodatnih objekata koji su nikli na tom prostoru čaršije ili nekadašnje Stare varoši, kako se Baščaršija prije zvala, govori da je upravo tu duhovni centar pravoslavlja u BiH. Kako i ne bi bio kada gradnja ovog vjerskog objekta spada u red najstarijih vjerskih objekata kod nas, pa i u regiji – ističe Garibija.
Tu kompoziciju popunjavao je i crkveni han, koji se nalazio prekoputa, građen u dvije etaže, sa sobama za tridesetak gostiju i konjušnicom u dvorištu. Zbog trgovine kojom su se pravoslavne Sarajlije bavile, uz ovaj prostor su napravljene i daire sa magazama, osposobljene da odole požarima, jednom od najvećih prijetnji starog Sarajeva. Sarajevo je u to doba imalo dvoje daire, jedne crkvene, a kasnije i daire gdje je danas Kuća sevdaha.
- Građena je od tesanog kamena. Stil gradnje nije bizantijski nego više srednjovjekovni. Ulaz je niži u odnosu na avliju, pokrivena je četverovodnim krovom, a enterijer joj krasi galerija koju nose kameni stubovi s lukovima. Posebnost je i ikonostas, izrađen od reljefnog drveta s ikonama. To je sve nekako povezano da upravo tu bude sačuvana peta po veličini zbirka ikona u svijetu. Smještene su u dairama, od kojih se napravio crkveni muzej – navodi Garibija.