Bez posljednjeg kišobrandžije Sarajevo je ostalo još 2005. godine. Bio je to Esad Husić, a obučio ga je otac, radnik bivšeg preduzeća "Kras", koje se bavilo tekstilom, između ostalog i montiranjem kišobrana. Esadov otac je nakon raspada firme otvorio radnju za popravku kišobrana kod Katedrale.  

- U bivšoj državi postojala su samo dva proizvođača kišobrana, iz Lendave u Sloveniji i iz Varaždina u Hrvatskoj. Građani su najviše koristili one njemačkih proizvođača, čija je cijena premašivala današnjih 300 KM - govori nam Husić, poznati sarajevski majstor.

Nekad se, kaže, moglo odlično zaraditi. U gradu je postojao još jedan majstor koji je nabavljao kvalitetnije dijelove, ali se njegov rad, ističe Husić, kvalitetom nije mogao porediti s njihovim.

- Ispred radnje je uvijek bio red. Po 14 dana se čekalo na popravku. Kada je počeo rat, u radnji je ostalo skoro 200 kišobrana koje su vlasnici zaboravili - dodaje Husić.

Na naše tržište su potom stigli novi, jeftini i skoro jednokratni kišobrani, tako da više niko nije trebao majstora jer se popravka ne isplati.