Carina je bila i kod Mušine kafane

STARO SARAJEVO

Kontrola ulaska i protoka roba: Carine su bile na svakom ulazu

Autor: A. NALO
12.03.2018 08:23
A
A
A

Ova prelijepa dolina u kojoj je nastao grad, zahtijevala je posebnost gradnje, što bi danas rekli, regulacionih planova. Da je to tako, najbolji primjer je bio utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Ishaković, koji je i mimo svog vladanja u ono doba bio talentiran i za samu arhitekturu.

Glavni centar

- Najbolji pokazatelj je i postavka njegovih objekata i ćuprija s Kolobara hanom, gdje je cilj bio od tog poznatog trgovišta na čaršiji formirati glavni trgovački centar ovog dijela carstva. Baš ta pozicija grada, kao i haberi koji su stizali o jakoj trgovini i zanatstvu, pročula se pa su mnogi iz udaljenih mjesta dolazili da tu žive – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Da bi spriječili prenagli priliv stanovništva i nekontroliran protok robe, oko grada su se pravile carine, čiji su službenici izvještavali šeher-ćehaju i bili su odgovorni za svaki ulazak, pogotovo prigradskog stanovništva koje se bavilo poljoprivredom i stočarstvom. Carina u prijevodu znači “carev udio”, drugim riječima, onaj ko je dolazio u Sarajevo, dio svoje robe ili protuvrijednost u novcu ostavljao je u tadašnje carinarnice i tek je tada mogao ući u grad. I to s tačno određenim danom odlaska.

Carine su bile postavljene na svaki ulaz u Sarajevo. Toliko su bile poznate da su na nekoliko mjesta i sokaci dobili ime po njima. Opće je poznata Carina kod Višegradske kapije na Vratniku, kao i Hambina carina na Širokači te carina u dolini, koja je poslije dobila naziv Dolac-Malta – navodi Garibija.

Na padinama Trebevića bila je carina na Pajama, za stanovništvo koje je dolazilo s Trebevića i iz krajeva u tom pravcu. Jedna je bila i na Pofalićima te na današnjim Vracama, u Nahorevu... Sarajevo je bilo siguran grad, u kome se tačno znalo ko ulazi, kako, koliko dugo će se zadržati i gdje će odsjesti. Šeher-ćehaja je bio obaviješten o svim problemima. Tako je naš grad, pored toga što je bio prelijep i jak trgovačko-zanatski centar, postao i najsiguraniji grad u regiji.

Oporavak grada

- Veliko rušenje i paljenje Sarajeva dolaskom Eugena Savojskog sve je to poremetilo. Oporavak grada tekao je sporo, ali su pravila carina opet uspostavljena. Taj model nastavile su austrijske vlasti s još jačom kontrolom – ističe Garibija.

Carina se na njemačkom jeziku nazivala “malta”, a baš zbog toga danas je u Sarajevu ostao cijeli jedan kvart koji se zove Dolac-Malta. Austrijske vlasti bile su toliko detaljne da su seoni koji su dobivali pravo da žive u Sarajevu, morali ponašati prema kodeksu građana, a sačuvali su model iz osmanskog vremena, da komšije moraju potvrditi da je taj sugrađanin prilagođen urbanom životu. Sve se pazilo da ne bude anarhije i da se ne pokvare komšijski odnosi. Upravo je ta atmosfera uspjela sačuvati i nadograditi multietničnost Sarajeva i dobročinstvo njegovih građana.

Tražili da se skule izbacuju 

Postojala je i posebna komisija koja ne samo da je gledala ponašanje građana nego je pratila i njihove avlije i bašte te tražila da se skule i kućni otpad izbacuju iz dvorišta kako bi grad bio uredan.