GRBAVICA

Mehanović: Nisam znao jesam li plakao od sreće ili tuge

F. SABLJICA

19.3.2018

Grbavica je izgledala sablasno

Porodica Nedima Džebe napustila je u maju 1992. godine svoj stan na Grbavici. Za ovu porodicu, kao i za hiljade drugih koje je agresor otjerao, Dan reintegracije naselja Grbavice, Kovačića i Vraca bio je protkan suzama radosnicama, jer se vraćaju u svoje domove, ali i tugom zbog onoga na šta je ličila Grbavica. Te prizore pamte i danas, nakon 22 godine. 

Uništene fotografije

- U stanu su bila dva kamiona smeća, životinjske kosti, sve je bilo isječeno, polupani prozori, presječene cijevi i radijatori, voda je curila na sve strane. Danima smo odvozili smeće... Najteže mi je palo što su nam uništene porodične fotografije, jedan dio sam uspio spasiti. Komšije su obilazile stanove, ali većina danas više ne živi tu, otišli su... To se ne može zaboraviti, svako ko je proveo rat u Sarajevu, ne može zaboraviti ono što se dešavalo - kazao je Džebo.

Mehanović: Bilo je sablasno

Nikolić: Nismo smjeli ući

Mešić: Imao 21 godinu

Tog dana sa zebnjom se sjeća i Midhat Brkić, čija je zgrada izgorjela, a u stan se uselio tek 2000. godine.

- Zgrada “Loris” bila je prva linija. Na Dan reintegracije samo sam prošao ulicom, od tuge i tegobe nisam mogao otići u stan. To je bio bunker, zgarište, a taj stan bio je moj život, tu su mi se rodila dva sina, nisam imao snage gledati zgarište... – rekao nam je Brkić.

Zvonimiru Nikoliću taj dan ostao je duboko u sjećanju.

- Moja je zgrada prekoputa “Lorisa”. Ulica je bila zapuštena, gomile smeće, zgrada “Lorisa” bila je minirana s bočne strane. Naša zgrada bila je drastično oštećena, izgorjeli su krov i stanovi. U stan nismo smjeli ući, nismo znali je li miniran. Renovirali smo ga dvije godine. Bilo je tužno pogledati Željin stadion, sjeverna tribina je izgorjela. Grbavica je danas bolja priča, Željin stadion nikad nije bilo ljepši, naša zgrada je renovirana... Emotivno sam vezan za Grbavicu, ona je posebna. Moramo se sjetiti i heroja Grbavice Gorana Čengića, koji je dao svoj život da bi spasio komšiju. On bi trebao biti primjer svima - naglasio je Nikolić.

Mesud Mešić imao je u vrijeme reintegracije 21 godinu. Najteže mu je što je rat uzeo najljepše godine mladosti. Kako kaže, tog dana se osjećao i sretno i razočarano, a njegov poslovni objekt bio je totalno uništen.

Rezali cijevi

Predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje reintegracije Asif Mehanović istaknuo je da nije bio svjestan da li plače od sreće ili od tuge.

- Bilo je sablasno, zapaljeno, srušeno... Uništili su sve što su mogli, palili su stanove, rezali cijevi, uništavali instalacije, ostavljali su pustoš. Najbolji primjer je miniranje zgrade “Loris”. Svi su podrumi okolnih zgrada bili pretvoreni u tunele... Gledali smo s druge strane Miljacke kako nam gore stanovi... - kazao je Mehanović.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.