Skulptura „Djevojka s Une“ već 30 godina jedan je od simbola grada Bihaća. Unsku sirenu izradio je 1986. godine umjetnik Vladimir Herljević, prema ideji Boška Marjanovića, osnivača Ekološkog udruženja „Unski smaragdi“.

Nepoznat model

Većina Bišćana, ali i turista pita se je li „Djevojka sa Une“ plod umjetnikove mašte ili je neka bihaćka djevojka bila inspiracija umjetniku Herljeviću.

Jedna od onih na koje se „sumnja“ da su bile model umjetniku je i Bišćanka Halida Pačić, a ona tvrdi da ima i fotografiju kao dokaz.

- Moja fotografija nastala na Una-regati te godine je stajala u izlogu jedne fotografske radnje. Vjerovatno ju je vidio umjetnik Herljević jer je „djevojka“ po mnogo čemu ličila na mene. Bilo je mnogo lijepih djevojaka u Bihaću i u mojoj ulici i sve su one na neki način mogle bile inspiracija umjetniku Herljeviću - kaže Halida.

Višegodišnji snimatelj BHT 1 Hasan Arnautović, inače veliki zaljubljenik u Unu, prisjeća se da je te godine, kad je Herljević izlijevao skulpturu, radio više portreta djevojaka s Une za zagrebački sedmičnik „Vikend“.

- Jedna od tih fotografija sa stranica „Vikenda“ možda je poslužila umjetniku kao inspiracija - kaže Arnautović.

Unske sirene

Sam umjetnik Vladimir Herljević nije nikad odao ko je prava „Djevojka s Une“.

- Kada sam prihvatio molbu da uradim „Djevojku“, nijedna posebno mi nije bila inspiracija. U mnoštvu tih prelijepih unskih sirena, Bišćanki, nijedna mi nije ponudila ono idealno, pa sam je, normalno, umjetnički dotjerivao i tako je nastala „Djevojka“. Ponosan sam na to što je „Djevojka“ simbol grada i nešto čime se Bišćani ponose, ne samo u BiH već i u inozemstvu - kazao je on prilikom posljednje posjete Bihaću.

Neophodno skulpturu vratiti na obalu  

„Djevojka s Une“ je prvobitno bila postavljena na samoj obali rijeke, no u poslijeratnom periodu vandali su je oštetili. Nakon restauracije u ateljeu autora Herljevića skulptura je postavljana nešto dalje od Une, na gradske bedeme. Već godinama postoji inicijativa da se ''Djevojka'' vrati na svoje mjesto. Likovni pedagog Adnan Dupanović podsjeća da je to „neophodno, ne samo zbog originalnosti i simbolike već i materijala od kojeg je spomenik izliven“.