Jedan od najistaknutijih pozorišnih reditelja u našoj zemlji i regionu Haris Pašović nedavno je boravio u Sankt Peterburgu na Međunarodnom kulturnom forumu, gdje je predstavljen i njegov projekt „Stoljeće mira, nakon stoljeća rata“.
Na ovom forumu najviše priče je bilo o međunarodnoj saradnji, a Pašovićev projekt je prikazan kao uspješan primjer toga. Nakon gostovanja u Sankt Peterburgu, uputio se prema Bratislavi, a naš poziv reditelja je zatekao u Berlinu.
Kako nam je kazao, ovih dana najviše je na točkovima, jer ima zakazana brojna gostovanja, a nastoji uspostaviti i neke saradnje.
Za „Dnevni avaz“ govorio je i o novim predstavama, aktuelnim bh. filmskim ostvarenjima, mladim umjetnicima, a dotakao se i stanja u društvu.
- Na Međunarodnom kulturnom forumu razgovaralo se o unapređenju između Evropske unije i Rusije. Na toj javnoj diskusiji projekt koji smo organizirali u Sarajevu 2014. godine “Stoljeće mira, nakon stoljeća rata“ naveden je kao izvanredan primjer međunarodne saradnje. Na gala otvaranju učestvovalo je 79 zemalja i desilo se u čuvenom Marijinskom teatru.
Forum je otvorio predsjednik Rusije Vladimir Putin, koji je govorio o kulturi i saradnji – kaže Pašović, koji je na čelu „East West Centra“.
Šta je povod Vašeg dolaska u Berlinu?
- U Berlinu sam na sastanku s Tomasom Ostermajerom (Thomas Ostermeier), jednim od najvećih svjetskih i evropskih reditelja, koji je bio nekoliko puta na MESS-u, a bio je i gost „East West Centra“. Imali smo radni sastanak, a o zaključcima ćemo kasnije znati nešto više. Poslije Rusije boravio sam u Bratislavi, gdje sam govorio na Evropskom forumu, tako da za našu Bosnu, kada je kultura u pitanju, ovih dana slušaju u Sankt Peterburgu, Bratislavi, pa i u Berlinu.
Javna osoba
U posljednje vrijeme veoma ste aktivni na društvenim mrežama i kroz statuse koje objavljujete javnost upoznajete s historijom.
- Na neki način pokušavam da moji profili na društvenim mrežama budu više radnog karaktera i da obavijestim prijatelje i ljude koji me prate šta radim i koje su mi aktivnosti. Također, ponekad nešto napišem u kontekstu, jer živimo brzo vrijeme pa jednostavno ljude treba posjetiti o nekim događajima i pojavama.
Trudite se promovirati i rad mladih umjetnika.
- Imamo puno talentiranih mladih umjetnika koji i baš nemaju neku podršku. Njima nije lako u današnjem vremenu jer su u veoma teškoj poziciji. Koristim svoju mogućnost kao javna osoba i neko ko ima glas u javnosti da skrenem pažnju na ono što je vrijedno i što je naša budućnost, a to su mladi.
Spominjete trenutnu situaciju i društveni sistem. Kako biste ga definirali iz svog ugla?
- Moram reći da pokušavam stvari gledati kako da budu bolje i ne volim kukati. Ne volim da svi zajedno pjevamo pjesmu o tome kako nam je grozno. Jeste teško i mnogo zaostajemo, ali to ne smije biti razlog da padamo u depresiju i da se predajemo. Zapravo, to nam treba biti motivacija da brže i bolje radimo i napredujemo. Poželjno je da uspostavimo vezu s Evropom, jer ona je naš dom i dobro se osjećamo tu, jer imamo šta da joj ponudimo. Zato nam je potrebno da imamo što više kontakata u svim profesijama i sferama i da kod kuće napravimo prijatnu atmosferu. Iako ne možemo ponuditi mnogo mogućnosti za rad ni sebi ni drugima, moramo raditi na tome.
Puno radimo
Predstave „East West Centra“, osim što igraju u Sarajevu, zabilježile su i brojna gostovanja.
- Mi izuzetno puno radimo i mnogo igramo u BiH prije svega, pa onda i u regionu. Mislim da najveći teret kada su gostovanja u pitanju snosi naš izvršni producent Ismar Hadžiabdić, koji se trudi da svaku našu predstavu odvede najprije u mala mjesta u našoj zemlji pa i dalje. Više igramo u BiH od svih drugih teatara zajedno, upravo zato što smatramo da smo dužni da ljudima koji žive u malim mjestima i gradovima dovedemo te predstave, kako bi učestvovali u kulturnom životu zemlje.
Snažne priče
- Pripremamo nekoliko predstava u „East West Centru“, ali kao što sam rekao, imamo jedan finansijski problem koji nije riješen, ali nadamo se da će uskoro biti OK. Na repertoar smo već stavili tekst Elme Islamović „Zašto moja nana priča s televizorom“. To je veoma važna i snažna priča o tome kako bolest optereti porodicu. Ona će, također, raditi jedan komad za djecu, a veoma nam je važno da ćemo i u narednom periodu mališanima moći ponuditi zanimljiv sadržaj – ističe Pašović.
Važnost tema koje su gurnute ustranu
- Drago mi je da su dva mlada i izvanredna reditelja kao što su Elmir Jukić i Alen Drljević uzeli da rade temu o ratnim veteranima i PTSP-u, što je vrlo važno, jer su te teme inače gurnute ustranu. Međutim, ljudi koji su se borili u ratu i koji nisu nakon toga uspjeli uspostaviti normalan život su bitna karakteristika našeg društva u cjelini. Gledao sam „Žabu“, to je odličan film. „Muškarci ne plaču“ nisam gledao, ali očigledno je dobar i čestitam im jer, gdje god odu, osvoje srca ljudi, što je još veća stvar od nagrada – govori Pašović.
