Pred mnoštvom posjetilaca sinoć je u Salonu 2 Galerije "Aluminij" predstavljena Ilustrirana arhitektonska bojanka za odrasle koja, na više od 50 stranica, donosi precizni arhitektonski, kao i onaj slobodniji, umjetnički prikaz odabranih pročelja niza znamenitih mostarskih zdanja.
- Kreativna zamisao mostarskih arhitektica Nade Komadina i Martine Penava, te ak. slikarice Maje Rubinić iznjedrila nam je mogućnost osobnoga poigravanja s izgledom mostarskih kulturnih, vjerskih, gospodarskih, administrativnih, pa i historijskih zdanja. Bojanka je otisnuta na kvalitetnom papiru pa korisnika ne ograničava u odabiru sredstava za bojanje, od suhih bojica i flomastera, do vodenih i masnih bojica – kazao je direktor Odjela korporativnih komunikacija i marketinga "Aluminija" Darko Juka, govoreći kako ova knjižara svakome otvara mogućnost prikazati Mostar iz stvarnosti, ali i Mostar iz osobne mašte.
Pothvat je podržala Služba za kulturu pri Odjelu za društvene djelatnosti Gradskoga povjerenstva Mostara, a Galerija "Aluminij" dala svoj doprinos ovomu kulturnom obogaćenju grada na Neretvi udomljavanjem svečanoga predstavljanja same knjižare.
- Riječ je o bojanci za odrasle, koja je istodobno i edukacijska knjiga, antistres terapija, hobi, zabava, igra… Ali, jednako tako, ovo je izdanje i jedinstvenim gradskim suvenirom, turističkom razglednicom, uspomenom iz Mostara. Trend bojenja bojanki za odrasle u svijetu je popularan već nekoliko godina, a nas tri kolegice upustile smo se u ovaj zajednički projekt, crtajući i ilustrirajući pročelja gradskih zdanja, gledajući ih očima uličnoga šetača. Ponekad strogo arhitektonski ispravno ili, pak, ilustrirano slikarski, kroz nove proporcije – pojasnile su zaigrane autorice.
Urednik Bojanke je dipl. sociolog Ivan Vukoja koji je istakao uspjeh upravo tog prožimanja arhitektonske preciznosti i umjetničke slobode. Prigodan kritički osvrt na djelo napisala je historičarka umjetnosti Danijela Ucović, nazvavši ga Bojom kroz sebe - oblikom kroz grad.
- Arhitektura Mostara, grada obilježenog poprištem stoljetnih sudara civilizacija i kultura, kao i ideologijama suprotstavljenih svjetova i imperijalnih apetita, s razlogom se očituje u različnim stilskim obilježjima, ali unatoč tome, ona je slabo istražen svijet. Iako ne toliko po pitanju činjenica koje se vežu za nju, koliko po pitanju iza kulisnoga kosmosa koji sadrži svako mostarsko graditeljsko zdanje. Posjetilac koji se nakratko zadrži u Mostaru, posve logično, najčešće ne stigne uočiti osebujnost svakoga značajnijeg objekta, dok ljudi koji u njemu žive sve manje primjećuju te, istodobno, sve više zaboravljaju promatrati ukrase na Staroj gimnaziji, raspored prozora na Biskupovu dvoru, broj spratova na Staklenoj banci, šerefu na minaretu Koski Mehmed-pašine džamije ili, pak, lukove na trijemu Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, infrastrukturne promjene na Brankovcu ili dizajn pročelja na Dispanzeru – analizirala je Ucović na večeri predstavljanja, zaključujući kako je ova knjiga posvećena arhitekturi Mostara i donosi specifičnu terapiju u kojoj korisnik, osim kreativnoga i opuštajućega učinka, postaje umjetnikom arhitektom.
