SJEĆANJA

Das ist ŠIBA: Navršila se 91 godina od rođenja velikog bh. reditelja Hajrudina Krvavca

Autor: E. BAKIĆ
28.12.2017 20:20
A
A
A

Prije nekoliko dana, tačnije 22. decembra, navršila se 91 godina od rođenja velikog bh. reditelja Hajrudina Šibe Krvavca. U Sarajevu, gradu u kojem je rođen, umro je 11. jula 1992. godine.

Rijetko ko ne zna čuvenu rečenicu: „Das ist Valter“ iz još čuvenijeg Šibinog ostvarenja iz 1972. godine „Valter brani Sarajevo“. Valter i Šiba odavno su dio historije BiH.

On je umjetnik koji je dao nemjerljiv doprinos kako bh. tako regionalnoj i kinematografiji jugoistočne Evrope, a tome u prilog govori činjenica da je bio i ostao uzor mladim rediteljima. Također, generacije koje tek dolaze s velikom strašću gledaju kultne filmove ovog neprikosnovenog reditelja.

Udruženje reditelja i rediteljica BiH (URiR) i ove godine je posebnim programom pod nazivom „Dan Hajrudina Šibe Krvavca“ obilježilo rođendan jednog od najvećih bh. filmskih autora. Mnogi se slažu da je Šiba jedini reditelj akcionih filmova na našim prostorima u punom smislu te riječi, tvorac i svojevrstan predstavnik cijelog jednog filmskog žanra, poznatog kao “partizanski vestern”.

Snimio je značajna igrana ostvarenja - “Diverzante”, “Most”, “Valter brani Sarajevo”, koji i danas, bez obzira na to što su snimljeni prije više od 30 godina, predstavljaju kontinuitet modernog filmskog izraza, kao i kultno blago naše zemlje.

Tokom obilježavanja Šibinog rođendana u kinu „Meeting Point“ upriličena je projekcija dokumentarnog filma „Golim rukama“, nakon čega se direktor URiRBiH-a Dino Mustafić obratio prisutnima s izvještajem o radu na monografiji o Šibi Krvavcu.

Veliki uzor

Kako je za „Dnevni avaz“ kazao, dužnost Udruženja je da se sjećaju autora kao što je bio Šiba.

- U narednom periodu sve ćemo činiti da se sjećamo značajnih autora koji su zadužili bh. kinematografiju i koji su nam darovali filmove koji pripadaju našem kulturno–historijskom naslijeđu, filmove uz koje smo sazrijevali i rasli, te znali napamet određene dijaloge, i često ih citiramo u životu. Ti filmovi su, na neki način, gradili naš odnos prema svijetu, gradu i zemlji u kojoj živimo. Šiba Krvavac svima je bio veliki uzor, strasni filmadžija i neko ko je svojim opusom, ali i životnom biografijom, pokazao mladim ljudima s koliko motiva, volje i želje se može baviti umjetnošću, ne odvajajući nijednog trenutka ličnu etiku od estetike u filmovima – pojašnjava Mustafić.

Dodaje da je Krvavac bio vrlo otvoren i volio je raditi s mladim ljudima, pa im je nesebično pomagao da se školuju.

- Bio je čovjek koji je na općem planu zadužio autore, jednostavno ljudina. Njegovi filmovi su imali veliki odjek u bivšoj jugoslavenskoj kinematografiji i u inozemstvu, zapravo filmovi su proživjeli ispit vremena. Prema onome što je on radio ni u jednom momentu ne možete biti ravnodušni – kaže Mustafić.

Glumačka majka

Aljoša Vučković bio je jedan od aktera kultne „Partizanske eskadrile“, a naš poziv ga je obradovao pa se rado prisjetio saradnje s Krvavcem.

- Normalno da se sjećam Šibe. On je bio glumačka majka, obožavao je glumce i znao je raditi s njima. Tematski je bio malo ispred svog vremena, a to što je radio, radio je s puno ljubavi i žara. Ne postoji glumac koji se ne bi mogao sjetiti perioda i saradnje s Krvavcem, jer to su bili divni trenuci, i bilo je izazov raditi s takvim rediteljem, posebno za glumce mlađe generacije. To je značilo mlad si, a već imaš status dobrog glumca – prisjeća se Vučković.

Ponekad su se, navodi, družili i privatno, a kada je u pitanju takav čovjek, ističe, samo po dobrom se može pamtiti.

- Šiba je bio čudo, posjedovao je taj nevjerovatni sarajevski šarm i znao je da drži pažnju. Jednostavno, bio je kombinacija profesionalnosti i dobrog čovjeka i znao je svakom da priđe, a sve ove osobine činile su ga velikim – kaže Vučković i dodaje da mu predstavlja veliku čast što je bio dio glumačke podjele „Partizanske eskadrile“, a s druge strane žali što nije učestvovao u još nekim njegovim projektima.

Udovica velikog reditelja Ešrefa Krvavac podijelila je s nama sjećanje na supruga.

- Drago mi je da je taj dan ponovo obilježen i da Šiba nije skroz pao u zaborav. Skoro mjesec realizatori monografije su dolazili kod mene kako bi našli stvari koje sjećaju na njega. Iskreno, i meni je u interesu da sve bude kako treba. Svakog 22. decembra bude mi teško, ali osjećam se i ponosno. Toliko toga finog ima što je ostavio iza sebe. Kada je osvanuo 22. decembar, sa sjetom sam se sjetila njegovog lika, pa sam listala od početka do kraja naš život. Bila sam malo i neraspoložena, ali vrijeme se ne može vratiti. Bio je čovjek kakav se rijetko rađa, privatno mi je mnogo pomogao i podržavao me kroz život – kaže Krvavac.

Omot za monografiju radio Anur Hadžiomerspahić 

Monografija o Hajrudinu Šibi Krvavcu je u završnoj fazi.

- Dobrim dijelom je predstavljena javnosti, a predvodi je naš kolega Nebojša Jovanović. Dizajn za monografiju radio je nedavno preminuli Anur Hadžiomerspahić, pa će to na neki način biti jedan momento i njemu. Imamo veliki dio filmova i djela kojima ćemo, vjerovatno, moći obogatiti ovu monografiju – pojašnjava Mustafić.