Kanadski smaragd - jezero Luize

Autor: A. ŠABIĆ
20.10.2017 20:15
A
A
A

(Foto: A. Šabić/Avaz.ba)

Prva planinska koliba na obali jezera Luize izgrađena je 1890., dok su prvi posjetioci vjerovatno stigli 10.000 godina ranije. Aboridžini su živjeli u planinskom lancu nazvanom Roki Mauntins još od povlačenja glečera iz ledenog doba. Tom Vilson (Wilson) bio je prvi stranac koji je vidio ovo jezero. Očaran njegovom bojom nazvao ga je "Smaragdno jezero". Tokom 1884. jezero je preimenovanu u Luize u čast princeze Luize Karoline Alberta (Louise Caroline Alberta), četvrte kćerke kraljice Viktorije (Victorije).

Udaljeni od čuda tehnologije građani Kanade vraćaju se u iskonsko stanje, udišu svjež zrak, predaju se čarima prirode, te koriste svaki trenutak bijega od urbanizovane sredine pune automobila, kompjutera i brzog tempa života.

Ovo poznato jezero zaštićeno je za sva vremena u Nacionalnom parku Banf. Potreba zaštite ovog područja uvidjela se još od ranih dana turizma u planinama.

Svaki građanin je svjestan njegove dužnosti, stoga radi na očuvanju i zaštiti prirode. Jezero i prostor oko njega je čist, a za takvo nešto zaslugu preuzima država koja konstantno radi na promovisanju pozitivnih vrijednosti, ali i građani koji uvažavaju ovakvo nešto.

Pošto je samo jezero smještenu u planinama, mnoge životinje nastanile su ovaj prostor. Hladne zime odgovaraju mrmotima i vjevericama. Ovaj prostor također nastanjuju divlje koze, grizliji, vukovi i risovi. Što se tiče života u jezeru poprilično je limitiran zbog visokih temperatura. Domaće ribe su morska pastrmka, bik pastrmka i planinska bijela ribica.

Temperatura u planinama tokom ljetnih dana poprilično je prijatna, tako da većina građana u planinske predjele idu u šorcevima i majicama kratkih rukava. Parking mjesta su i više nego zauzeta, a većina posjetilaca se parkira na udaljenosti od 1 do 2 kilometra.

Porodično ili individualno, prvi put ili ko za koji, naprosto, osjećaj je isti za sve, ovog divnog mjesta nikada se nagledati i nikad ga iskustiti dovoljno. Većina turista se odlučuje za planinarenje, vožnju kajakom ili biciklom.

Dok jedni odlaze, drugi dolaze i tako u nedogled, čak i kada se spusti noć jezero ne ostaje samo, baš tada na snagu stupaju kamp kućice, koje Kanađanima omogućavaju produženi boravak na ovom mjestu.

Nije pitanje da li ovakvo nešto postoji u drugim državama, ljepote svugdje ima, no pitanje je da li ovakvo nešto druge države njeguju kao što to radi Kanada i njeni stanovnici. S pogledom na smaragd smješten u krilu planina Kanade završavam ovaj tekst u nadi da ću se opet doći ovdje i uživati u ovoj ljepoti.