Kasarnu na Bistriku Osmanlije izgradile da bi ojačale vojsku

Kasarnu na Bistriku Osmanlije izgradile da bi ojačale vojsku Zgrada sa četiri etaže, kulama i prostranim dvorištem

Na lijevoj obali Miljacke ispod Bistrika, na mjestu nekadašnjih saraja, odnosno dvorova po kojima je Sarajevo i dobilo ime, napravljena je kasarna, u kojoj je danas sjedište Ministarstva odbrane BiH.  Zgrada je spadala u red najvećih građevina tog vremena.

Pomoć naroda

- U osmanskom periodu na tom mjestu bili su vezirski konaci, zajednički nazvani Begluk. Kada su tadašnje vlasti zaključile da je potrebno ojačati vojsku, odlučile su da na mjestu Begluka naprave kasarnu. Osim odbrambene, ona bi imala i ulogu u očuvanju reda i mira u samom gradu - govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Kako vlast u tom trenutku nije bila dovoljno finansijski jaka, za gradnju kasarne zatražila je novčanu pomoć naroda. Za najpovoljniju lokaciju izabrano je mjesto u neposrednoj blizini Vilajetske kuće, odnosno prekoputa poznatog turbeta Jedileri, Sedam braće.

- U taj vakat kasarnu su Sarajlije zvale “kršla”, a njena gradnja bila je spora. Napravljena je u četiri etaže, s kulama i prostranim dvorištem u sredini. Ta kasarna nije dugo trajala, a njen izgled potpuno se promijenio dolaskom Austro-Ugara. Zauzimanjem grada 1878. godine austrougarski general Filipović pobjedonosno je ušao u Vilajetsku kuću, simbolično označivši konačno zauzeće Bosne - ističe Garibija.

Kako je osvajanje Bosne išlo teško, najbolje govori telegram austrougarskom caru Franji Josipu, u kojem Filipović poručuje da mu je to jedna od borbi koje se mogu zamisliti kao najgroznije, jer je iz svake kuće, prozora i pukotine na vratima pucano na njegove vojnike.

Velika važnost

Austrougarski vojni garnizon odmah je smješten u kršlu, koja je ubrzo postala centralno mjesto komande i dobila ime Kasarna generala Filipovića.

- Zbog velike važnosti koju je kasarna imala za novu vlast, odmah je donesena odluka da se na istom mjestu izgradi nova, veća i bolja kasarna. Projekt je povjeren dvojici arhitekata Karlu Paneku i Francu Blažeku. Gradnja je započeta 1898., a rekonstrukciju fasade već naredne godine napravili su Karl Paržik i Ludvig Huber, kada su objekt oplemenili elementima secesije, po čemu je i danas prepoznatljiv - ističe Garibija.

Skupi projekt rađen je etapno

Ovaj veliki i skupi projekt rađen je u etapama tako da je komanda sve vrijeme ostala na istom mjestu. Građeno je po sistemu palača sa četiri etaže i unutrašnjim dvorištem. Prva etaža bila je podrumska, a preostale tri iznad zemlje. Glavni ulaz ostao je s istočne strane, gdje se nalazi i danas. Izgleda kao palača, s kružnim centralnim hodnikom i raskošnim stepenicama te s lijepim pogledima prema dvorištu i okolici.

Preuzmite aplikacije Dnevnog avaza za Android i iOS.

NA VRH