Po svojoj ljepoti Hadži Sinanova tekija poznata je širom svijeta

Neimar veleljepnog zdanja bio je Kasim-aga

Autor: A. NALO
17.11.2015 16:49
A
A
A

Od osam starih tekija, koliko ih je u onom vaktu bilo u Sarajevu, do danas je opstala jedino ona najljepša i najveća, u narodu poznatija kao Hadži Sinanova. Priča o njenom nastanku počinje čak u dalekom Bagdadu. 

Davne 1638. mladi osmanski sultan Murat IV u svojoj 26. godini osvojio je ovaj prelijepi grad. Kako je bio poštovalac sufizma, znao je da se upravo ovdje nalazi mezar jednog od velikana islama Seida Abdul Kadira Gejlanija, začetnika kaderijskog tarikata. 

Išaret iz sna 

Seid Gejlani nije bio samo veliki sufija nego i potomak loze Poslanika, a. s. Iz zahvalnosti Allahu, dž. š., za osvajanje Bagdada, sultan je odlučio finansirati podizanje jedne kaderijske tekije, govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Među sultanovom svitom tada je bio i Mustafa-paša Silahtar (oružar), Sarajlija koji je naglo napredovao u sultanovoj vojsci i došao na visok položaj. On je predložio da kaderijsku tekiju podigne u njegovom rodnom gradu, gdje takve tekije još nije bilo. 

Mustafa-paša pojasnio je sultanu da ima oca u Sarajevu, koji je voljan i pouzdan da na sebe preuzme ovaj zadatak. Tako je u naš grad stigao ferman da će se graditi kaderijska tekija i da će poslove voditi Hadži Sinan, otac Mustafin.

- Hadži Sinan je u gradu važio za imućnog čovjeka, koji je, uprkos tome, živio skromno. Bavio se trgovinom i imao veliki autoritet. Kada je dobio ovaj važni zadatak gradnje tekije, odmah se predao poslu. Lokaciju za gradnju je tražio na lijevoj obali Miljacke i namjeravao je otkupiti zemlju na Bistriku. U međuvremenu je Božijim određenjem usnio da tekiju ipak treba podići s druge strane rijeke. Poslušao je ovaj išaret iz sna, otišao na drugu stranu i pronašao zemlju na Pirinom Brijegu, u mahali poznatoj kao Vrbanjuša – ističe Garibija.

Za neimara je izabran Kasim-aga, Albanac porijeklom koji je svoje umijeće dokazao radom na palači Topkapi u Carigradu. Zemlju je od svojih sredstava uvakufio Hadži Sinan, a gradnju tekije finansirao je sultan Murat IV, koji se 1640. preselio na bolji svijet. Tekija tada još nije bila završena pa je finalne radove iz vlastitih sredstava platio Mustafa-paša Silahtar tako da su se njena vrata otvorila još iste godine.

Pečat Sulejmana

Sinanova tekija građena je od tesanog kamena i u svom sastavu ima semahanu sa mihrabom i musanderom, mejdan odaju, kahve odžak, kuhinju i dodatne prostorije. Na spratu iznad ulaza nalazile su se i prostorije za šejha. 

- U tlocrtu je imala formu harfa lam sličnog slovu L, što je čest slučaj kod gradnje tekija. Omeđena visokim kamenim zidovima i pokrivena viševodnim krovovima, dominira cijelim ambijentom mahale. Ima mnoštvo levhi ispisanih po zidovima, posebno na avliji, a u unutrašnjosti se ističe velika freska pečata Sulejmana, a. s., prečnika od tri metra. U njoj je dvanaest puta ispisan šehadet, što simbolično predstavlja dvanaest sufijskih redova, koji svi šalju istu poruku Božijeg jedinstva – pojašnjava Garibija.

Dva puta gorjela

Tekija je gorjela dva puta, dolaskom Eugena Savojskog i dolaskom Austro-Ugara. U tekijskim spisima brižljivo su zapisana i čuvana imena svih 17 šejhova od postanka tekije do danas. Posebno mjestu zauzimaju šejh Kajin baba i Fejzulah ef. Hadžibajrić. Upravo je ef. Fejzulah osamdesetih godina prošlog stoljeća vodio inicijativu za ponovno otvaranje svih tekija u Bosni. Njegov učenik, prof. Sead Halilagić danas je šejh ove tekije.