SARAJEVO

Šta kriju planinski vrhovi Bjelašnice: Pećina Megara jedna od najinteresantnijih u BiH

Planinarska kuća Hranisava

Piše: A. NALO

6.11.2017

Najpoznatija sarajevska planina je, bez sumnje, Bjelašnica. Njena popularnost i otkrivenost se pojačala u vrijeme Olimpijade 1984. godine, a kako i ne bi kada su se tu odvijala takmičenja u svim muškim skijaškim disciplinama.  

- Zbog svoje visine, s najvećim vrhom od 2.064 metra, ova planina vidljiva je sa sarajevskih prozora. Ime je dobila po snijegu koji se zadržava sve do maja, a i kada se snijeg otopi, vide se bijele stijene – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Drugi put

Pored ovoga, Bjelašnica ima još dva poznata vrha. Jedan je nazvan Hranisava, a drugi je poznat po imenu Krvavac. Svojevremeno je ova planina bila izazov planinarima, koji bi u Pazarić stizali vozom, a onda polako išli prema planinarskim domovima. Prelijepa sela planine Bjelašnice nalaze se na drugoj strani, a imena su dobila po lijepim pričama koje prenose njihovi stanovnici.

Iz Pazarića, koji je ime dobio po pazaru koji se odvijao na tom prostoru, utabanim stazama krene se ka Šavnicima, Podgradini, Stanarima i Sitniku pa sve do opservatorija.

- No, od Stanara ima i drugi put, koji vodi ka planinarskoj kući Hranisavi, koja se nalazi na vrhu od 1.968 metara nadmorske visine. Taj prelijepi pogled i velika divljina bili su poseban izazov, a vrh se osvajao čak i zimi. Domari su tu boravili i po nekoliko mjeseci. Ispod doma se nalazila i voda pa je život bio normalniji, osim zimi, kada se snijeg morao topiti za piće – pojašnjava Garibija.

Hranisava nije poznata samo po tome. Na oborinama Hranisave ima i planinarsko izletište Lanište, odakle se stazom može doći do jedne od najinteresantnijih pećina u Bosni i Hercegovini, do takozvane Megare.

- Ova pećina ima još dva naziva. Jedan je Kuvija, što je skraćenica od riječi Kukuvija, što govori da je na ovom prostoru, na ulazu u špilju, bilo stanište jedne od vrsta sova. Planinari i stanovnici zovu je i Mijatovom pećinom. Prema predajama, tu se u prvoj polovini 17. stoljeća povremeno krio i hajduk Mijat Tomić – navodi Garibija.

Prva fotografija

Naziv Megara dolazi od turske riječi za pećinu. Bila je toliko interesantna da ju je u doba Austro-Ugara 1897. godine posjetio čuveni njemački biolog Karl Vilhelm Verhoef (Wilhelm Verhoeff). Pećina se nalazi na visini od 1.290 metara, a veliku pažnju javnosti cijelog Austro-Ugarskog carstva dobila je kada su u njoj pronađeni ostaci pećinskog medvjeda. Bilo je to prvo takvo otkriće na Balkanu i povod da ovdje nastanu jedne od prvih ikada snimljenih fotografija unutrašnjosti neke pećine.

Trebalo biti muško skijanje tokom Olimpijade 

Sama pećina duga je više od 200 metara i u unutrašnjosti se nalaze dvije velike dvorane, dužine i do 60 metara. U pećinu se može doći i preko Tarčina, što je mnogo lakše. Planinari su, ipak, uvijek preferirali izazovniji put preko Hranisave. Lijepo je znati da je delegacija Olimpijskog komiteta s Arturom Takačom, u to vrijeme ličnim savjetnikom Huana Antonija Samarana, htjela uključiti ove prostore u olimpijski projekt muškog skijanja. S obzirom na to da je i taj prijedlog postojao prema planovima naše Olimpijade, zbog velikih teškoća je premješten na sjevernu stranu Bjelašnice, gdje se staze i danas nalaze. Tako Općina Hadžići, zajedno sa Pazarićem i Tarčinom, nije dobila prostor za Olimpijadu.

Dolazio i Džemal Bijedić

Nekadašnji domar planinarske kuće Hranisava Džemal Hrgić Ćuše otkrio je kako je jedan od posjetilaca kuće bio i Džemal Bijedić sa suprugom Razijom. Mnogo češće je ipak išao u Sitnik, koji mu je bio posebno drag, ali je imao običaj posjetiti i Hranisavu. Ova planinarska kuća prije nekoliko godina je, nažalost, izgorjela u požaru, navodi Garibija.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.