Priča o Sifetu Hajdiću (17) je priča o velikoj ljubavi, trudu, volji i upornosti.
Naime, Hajdić, član Rukometnog kluba „Maglaj“, u posljednje vrijeme na treninge dolazi pješice i to iz 10 kilometara udaljenog sela Oruče. Donedavno ga je dovozio otac Rifet, međutim, zbog posla to više ne može, a kako je vrijeme ljetnog raspusta, ni autobuske veze između Maglaja i Oruča nisu tako česte.
Nema odustajanja
I na trening, na kojem smo ga mi posjetili, došao je među prvima. Kako nam priča, rukometom se bavi već šest godina, a počeo je trenirati još kao osnovac.
- Moj tadašnji nastavnik tjelesnog i zdravstvenog odgoja primijetio je kako igram rukomet i predložio mi da dođem na trening. Kada sam došao na prvi trening, desila se „ljubav“ i nisam odustao sve ove godine. Otac mi je bio velika podrška, godinama me dovozio na treninge u Maglaj, čekao me sat-dva dok traje trening, vrati me kući. Nikada mu to nije bilo teško ni mrsko – kazuje nam Hajdić.
Kako pred početak sezone maglajski rukometaši imaju i dva dnevna treninga, Sifet zna prepješačiti i 40 kilometara.
- Kada se nešto voli, nije teško. Ja, jednostavno, ne bih mogao zamisliti život bez rukometa. Na sva odricanja sam spreman - dodaje ovaj skromni mladić.
Član sekcije
Član je selekcije Škole rukometa RK „Maglaj“ selekcija 2000. i mlađi, a od prošle sezone bilježi nastupe i za prvi tim, što je za njega, kaže, velika čast koju mu je ukazao njegov trener Mahmut Obralić.
U Mješovitoj srednjoj školi je vrlo dobar đak. Nakon treninga malo kada zna za odmor jer pomaže svojim roditeljima u poljoprivrednim radovima.
Pohvale trenera
Samo riječi hvale za njega ima i njegov trener Mahmut Obralić.
- Nesebično se daje, odlično organizira vrijeme tokom dana, veoma dobar je đak, sluša roditelje, a iz duše voli rukomet. Želja mu je da uspije na sportskom planu. Fasciniran sam njegovom voljom i željom prema sportu. Vjerujem u njegov uspjeh – ističe Obralić.
