REGION

Ko je kriv za devet ubistava žena u Crnoj Gori?

CdM.me

11.11.2017

Ubistvo profesorice u penziji Durije Pojatić, koje se nedavno dogodilo u Podgorici, potreslo je javnost Crne Gore. Dok se jedni pitaju da li je ubistvo moglo biti spriječeno, drugi polemišu ko je kriv - institucije ili žene koje neće da prijave nasilje.

Krive policiju

Durija Pojatić se nekoliko puta obraćala policiji zbog uznemiravanja koje je godinama trpjela od sinovca Emira Servana, koji ju je na kraju, kako se sumnja, i ubio, ali je odbijala da ga prijavi. Također, ona se za pomoć nije obraćala ni Sigurnoj ženskoj kući, ni SOS liniji (pomoć ženama žrtvama nasilja).

Uprkos tome, iz Sigurne ženske kuće, koja je nedavno organizirala protest "Tražimo odgovornost za ubistva žena koje su prijavile nasilje" u Podgorici tvrde da je njeno ubistvo moglo biti spriječeno i krive policiju.

Prema njihovim uvjerenjima, policija je morala da utvrdi procjenu rizika, pretrese nasilnika i odvede ga na informativni razgovor.

Smatram da je policija odgovorna jer nije primijenila nijedno od pet glavnih načela. Oni su morali da obave razgovor sa sinovcem ubijene, da mu daju neko upozorenje zbog procjene sigurnosti - kaže za CdM direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević.

I koordinatorica SOS linije za žrtve nasilja u porodici Ivana Pejović krivi institucije.

Smatram da su naše institucije krive jer gospođu Pojatić nisu uputile na prava mjesta. Ako se već žrtva obraćala policiji, njihova dužnost je bila da je upute i informiraju gdje joj se može pružiti sklonište, podrška i zaštita - kazala je za CdM Pejović.

Prema njenom mišljenju, ubijena Pojatić, kao starija žena, možda nije bila upoznata putem javnih servisa, medija i društvenih mreža na koji način joj se može pomoći, i to smatra najvećim propustom policije.

Nema odgovora

Da je gospođa Pojatić bila informisana od osoba koje su trebale da je upute na SOS liniju ili Sigurnu žensku kuću do ovoga možda ne bi ni došlo - zaključuje Pejović.

Da li je u konkretnom slučaju policija odgovorna, teško je reći. Iz policije još uvijek nema odgovora na pitanja da li se ubijena njima obraćala, da li je prijavljivala sinovca i ako nije da li su joj i na koji način mogli pomoći.

Bez obzira na to ko je kriv, činjenica je da je nasilje u porodici sve zastupljenije. Samo u posljednjih šest godina u Crnoj Gori našoj 22 osobe su ubijene, a u posljednje dvije godine bilo je devet žrtava, od kojih je osam ubio partner.

Nažalost, mali je broj onih koje su skupile hrabrost da "presijeku" i prijave nasilje.

- Strah, stid, krivica, nepovjerenje u sebe i hipertrofirane vrijednosti patrijarhalnog društva, samo su neki od razloga zašto je to tako - kaže za CdM Adriana Pejaković, psihologinja i psihoterapeutkinja u edukaciji TA Centra.

Nasilje u bračnim i emotivnim zajednicama, objašnjava Pejaković, ima određenu dinamiku.

Obično počinje i za vrijeme zabavljanja, kada nasilnik počne da mijenja svoje ponašanje da viče, prijeti, zlostavlja i desi se povremeni šamar iza kojeg slijedi period kajanja, moljenja za oproštaj, pomirenja. Zatim je neko vrijeme sve uredu, a onda se nasilje desi ponovo. Dinamika nasilja je takva da ono eskalira, pa postaje sve teže i opasnije. Na kraju, može dovesti i do tragičnog ishoda - dodaje Pejaković.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.