Đinđić i Veruović: Kobni događaj 12. marta 2003. mnogo toga je promijenio

EKSKLUZIV

Đinđićev tjelohranitelj za "Avaz": Srbija je pristala da živi s glavom u pijesku

Autor: E. TRAKO
12.03.2018 17:06
A
A
A

Prije 15 godina, 12. marta 2003. godine, ubijen je Zoran Đinđić, premijer Srbije. Pucanj u Đinđića, kažu oni koji 15 godina poslije posmatraju srbijansko društvo i koji pomno prate tračnice kojima se Srbija kreće, bio je pucanj u evropski put koji je probudio duhove devedesetih.  

Najtužniji dan

Povodom toga, razgovarali smo s Milanom Veruovićem, Đinđićevim tjelohraniteljem koji je i sam primio metak tog 12. marta. Veruović u razgovoru za naš list naglašava da je to najcrnji, najtužniji i najružniji dan.

  • Veruović se svake godine prisjeća premijera Veruović se svake godine prisjeća premijera

- Svih ovih godina prepričavam taj posljednji dan i to obično na dan kad je premijer ubijen pričam tu priču. Ne želim da pokojnog premijera Đinđića svedem na priču o posljednjem danu. Jer taj dan je suprotan istini – kaže Veruović. 

On kaže da je 12. mart 2003. godine dan kada je Srbija prihvatila da živi u laži s glavom u pijesku. 

- Svesti priču na samo taj dan znači sakriti sve one dane u kojima su zlikovci puštani iz zatvora po nalogu vrha kako bi dovršili započeto! Pušteni su poslije otmice Miškovića (Miroslav, op. a.), pušteni su četrnaest dana pred atentat! Tada su ih neke sudije pustile, tužioci prešutjeli, policajci prespavali sve po nalogu političkog vrha. Svi oni danas su uvaženi članovi ovog društva. I samo da kažem da bih volio jedne godišnjice čuti šta oni imaju da kažu o posljednjem danu – ogorčen je Veruović. 

U knjizi “Treći metak”, koju je napisao s novinarom Nikolom Vrzićem, Veruović detaljno opisuje atentat, te razrađuje teoriju postojanja trećeg metka koji u cijelu priču uvodi još nekog izvršioca. 

Treći metak  

- Nikada mi neće biti jasno zašto su bile ugašene kamere tog dana u Vladi, kao ni to zašto snimak televizije B92, na zahtjev Suda, nije dostavljen. Zašto su vrata zgrade bila zatvorena? Mnogo je pitanja. Također, treći metak je postojao. Premijer je sjedio na zadnjem sjedištu u automobilu dok smo dolazili pred zgradu Vlade, čitao je novine i nije nijednu riječ progovorio. Krenuo sam prema ulazu i u tom trenutku sam čuo tupi pucanj i premijerov jauk – sjeća se Veruović. 

Za kraj dodaje da se nada kako Đinđićeva žrtva nije bila uzaludna, te da će Srbija smoći snage suočiti se s istinom. 

Ko je ubio Đinđića  

Za ubistvo Zorana Đinđića u “suđenju stoljeća” na po 40 godina osuđeni su Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović, te još 10 osoba. Najvažnije suđenje počelo je 23. decembra 2003. godine. Prema podacima Okružnog suda u Beogradu, tokom postupka je saslušano 89 svjedoka, 18 vještaka i četiri svjedoka saradnika: Ljubiša Buha Čume, Zoran Vukojević Vuk, Miladin Suvajdžić - Đura Mutavi i Dejan Milenković Bagzi, koji je naknadno dobio takav status. Sudski postupak obilježila su zastrašivanja i ubistva svjedoka, kao i odustajanje sudije i tužilaca koji su u njemu učestvovali.