Halid Bešlić (64) godinama  zasluženo nosi epitet muzičke legende, ali ga popularnost nije promijenila. Gdje god da se pojavi, plijeni pažnju publike i ljudi koji vole njegove pjesme. Kako na početku karijere, tako i danas puni dvorane, a njegove hitove fanovi pjevaju uglas. Za sebe često kaže da je samo Bosanac i Hercegovac, a da je muzička zvijezda, ne voli isticati. U velikom novogodišnjem intervjuu za “Dnevni avaz” govorio je o 2017. godini, uspjesima, zdravlju, planovima za 2018., a otkrio nam je i da je odlučio završiti i svoj, vjerovatno posljednji album u karijeri. 

Stopirao priču 

U jednom sarajevskom hotelu legendarni Bešlić nastupit će 31. decembra, kada će prvi put uživo pjevati pred unucima, što ga, kako kaže, veoma raduje. Dok smo se pripremaliza intervju Halid nam je kazao da je rijetko nezadovoljan i neraspoložen pa mu je i 2017. godinu, navodi, protekla lijepo, bez nekih specijalnih dešavanja. 

- Uobičajeno, imao sam nastupe i turneje po svijetu. Pjesmu “Ja bez tebe ne moguda živim” objavio sam u decembru 2016. pa je ona obilježila 2017. godinu i postala je hit. Najviše zbog ove numere, stopirao sam priču o novom albumu, jer se razvila fino, postala je veliki hit. Tako da sam shvatio da ne trebam kočiti dobar feed-back publike i vodio sam se  time, neka album sačeka da ne bih pjesmu pokopao – pojašnjava Bešlić. 

Jeste li zadovoljni kako Vas je zdravlje poslužilo u 2017. godini? 

- Pa, eto, dobro je bilo. Smršavio sam desetak kilograma, ali trebam još bar toliko. Počeo sam da vježbam, vozim bicikl, malo trčim na traci i tako. Nedavno sam, također, otkrio da se i šećer malo povećao pa moram i to kontrolirati. S te strane sam postao više discipliniran, shvatio sam da mi je potreban neki način da se ispušem i osjećam bolje. Otkad treniram, osjećam,  jednostavno, da mi je lakše kretati se, ne postoji napor kao ranije. U apartmanu imam traku i bicikl pa nemam određeno vrijeme za vježbanje. U sklopu toga je i sauna pa se zna desiti da nekad satima i tu vrijeme provedem, tako se opuštam. 

Pazite li šta jedete?

- Doduše, smanjio sam i doživljaje što se tiče hrane pa sam počeo da kontroliram šta jedem i koliko. Večeru sam skroz izbacio, za doručak i ručak nekad zamezim, ali rijetko. Jednostavno, hoću još da smršavim, jer mi je tako lakše nositi kilograme, ali i godine. Nekada sam imao 125 kilograma, što je baš mnogo bilo za moju visinu.

Dragi ljudi

Spominjete godine, a one brzim koracima prolaze.

- Bogami prolaze. Znate kako kaže ona moja pjesma: “Prosule, prosule se godine, a ja još zadrhtim kad me dodirne, još se ja, još se krišom nasmijem...” Nekako mi je žao što su prošle godine, a opet, drago mi je da sam ih doživio. Mnogi su na putu od rođenja pa do smrti rano otišli i žao mi je zbog toga. Često gledam smrtovnice i spoznajem da sve više dragih ljudi odlazi, ali uglavnom, šta će biti, bit će. Svi ćemo jednom biti jučer, ničija nije do zore gorjela. Svako od nas će na kraju polagati račune.

Hoće li album koji je u pripremi, zaista biti Vaš pos - ljednji?

- Odlučio sam da završim novu ploču i to će svakako biti u 2018. Sve je do mene i dobre volje, koja mi fali. Malo sam se zasitio svega pa mi je mrsko ući u studio, ali kad se to desi, brzo ćemo završiti. Sve se varakam, danas-sutra, ali eto, pjesme su pripremljene, još nam preostaje taj tehnički dio. Iskreno, danas nije vrijeme za albume i ploče pa me i to koči. Ustvari, to je ulaganje sredstava kojima nema povrata, ranije je bilo drugačije, rasprodaš album pa tim istim parama pokriješ troškove snimanja, ali danas je to nemoguće. Prije rata je bilo vrijeme kada nisi ništa trebao ulagati i, ako si bio hit pjevač, oko tebe su se svi otimali, autori i svi drugi. Kada sam rekao da će to biti moj posljednji album, ljudi su pogrešno shvatili. Kao, album će biti vjerovatno vjerovatno posljednji, ali radit ću i snimati i dalje. Evo, obrazložio sam zašto je to tako.

Zbog čega ste donijeli tu odluku? 

- Kupio sam novi automobil i uvijek sam volio puštati sebi muziku na CD-u i uživati. Ali, onda sam spoznao da više ne postoj CD player nego USB. U tom trenutku, sam sam sebe upitao: Pa, šta je s CD-om? Zaista je kraj s albumima kada je automobilska industrija to odlučila. Onda je to, zaista, priča koja se završava. Možda će u skorije vrijeme početi izdavati USB pjesama, kao što je bio CD, pa ćemo vidjeti, možda ja budem prvi koji će to uraditi. 

Male stvari

Znači li to da je nova,  napredna industrija u neku ruku unazadila muzičku industriju? 

- Muzička scena je totalno degradirana dolaskom interneta. Sve je postalo pljačka, ljudi su shvatili da nešto mogu dobiti džabe pa su krenuli u realizaciju toga. Tako bar izgleda. Ne znam kako će se to završiti, ali nije dobro. Naprimjer, ja imam svoju YouTube stranicu pa dobijem nešto para za ta prava i preglede i, kao, to je jedna vrsta kompenzacije. Ali, nije ni blizu koliko bi trebalo biti. Opet, uvijek kažem, bitno mi je da sam zdrav i da mogu još pjevati, moj život su nastupi uživo. Dok sam u mogućnosti da pjevam, do tada će biti Halida Bešlića, a ako šta iza mene ostane, to će se znati, valjda će me nekad neko spomenuti. Najvažnije je da ima publike na nastupima... Ali, opet, nekad kontam, hoće li se više završiti priča pod nazivom “Halid Bešlić”, ali eto, traje. Sigurno bih napustio pjevanjekada ne bi bilo naroda i kada me ne bi slušali, ali eto, publika me voli i vjeruje mi pa nema potrebe da se dokazujem. 

Kada je društvena situacija u pitanju, očekujete li da se nešto promijeni u 2018. godini? 

- Nenormalno je i sramota da se u četiri godine napravi kilometar puta. Opet, izborna je godina pa ćemo vidjeti šta će uraditi ljudi koji nas vode. U našoj zemlji je sve manje biznisa, omladina bježi iz BiH, bojim se hoće li iko ostati. Bojim se da će ostati jedna velika rupa, vakuum. Jer, i ovi što rade, ništa nemaju, plaće su im minimalne, rade da bi preživjeli. Moramo nešto na tom polju raditi, Bosna je bogata zemlja i ne trebamo se zadovoljiti malim stvarima. Rat nas je fizički i mentalno iscrpio, ali moramo se pomaći sa mrtve tačke i osvježiti se. Ja sam optimista i nadam se da ćemo krenuti ka boljem. Opet, kad god nešto očekujem, razočaram se, ali eto, vidjet ćemo... 

Za kraj, imate li nešto da poručite našim čitaocima? 

- Zdravlje je najvažnije,  jer sve je drugo smiješno. Bit će para i svega, ali bez zdravlja, nema nas nigdje. Ovom prilikom poručujem vašim čitaocima da vjeruju u bolje sutra. Bolje je lažna nada nego surova realnost.

Šoui promoviraju žiri, a ne takmičare

A u kakvoj su situaciji  danas mladi pjevači? 

- U moje vrijeme, nije bilo  toliko pjevača i mladi nisu bili poznati. Nisu postojala ova neka takmičenja koja su proizvela mnoštvo pjevača pa tako napravila zbrku na estradi. Ima jedno pravilo koje još seže iz bivše Jugoslavije, svaka republika je imala svoju diskografsku kuću i, na osnovu toga, godišnje se moglo proizvesti najviše četiri ili pet pjevača. To je imalo smisla, a danas ih, naprimjer, jedno takmičenje proizvede deset ili više. Onda ja, kao slušalac, ne mogu da upijem taj njihov kvalitet, jer ih je mnogo. Tako šou programi sve više služe tome da promoviraju njihove profesore, zapravo članove žirija, a ne takmičare.

Prvi put ću uživo pjevati pred unucima

Hoće li s Vama 31. decembra biti i članovi porodice?

- Da. Ovog puta idu i unuci s dedom da slave Novu godinu. Hoće da vide kako im dedo pjeva, znaju da nešto pjevam, ali nikad im nije bilo jasno otkud ja na televiziji i šta tamo radim. Deda će prvi put pjevati za njih uživo. Bit će tu i moja supruga, sin, snaha i prijatelji – govori Bešlić.

Kad se pjeva ''Hej zoro'' svi su na nogama

- Pjesmu “Put me zove” zovem epskom, narodnom pjesmom. Ima narodni tekst, a napravljen joj je ritam rumba, koja je veoma pogodna za igru, i kad se pjeva “Hej, zoro”, svi su na nogama. Ona se našla na mom drugom albumu “I zanesen tom ljepotom”, ali nisam je nešto mnogo pjevao i gurao pa je u vrijeme rata moj drug i pjevač Zoran Janković snimio i počeo je pjevati po kafanama. Onda je postala hit i ljudi su me zbog nje sve više počeli tražiti. Trenutno je najjača kafanska pjesma u cijeloj bivšoj Jugoslaviji – kaže Bešlić.