Jedna od najljepših srbijanskih i regionalnih voditeljica potvrdila je da se uskoro udaje za svog izabranika, Bojana Perduva s kojim se upoznala na zanimljiv način – tako što mu je bila pacijentkinja.

Draganina i Bojanova romansa počela je 2018. godine, kada je voditeljica Javnog servisa bila pacijent i izabrala doktora Perduva za svog ljekara. Do njega je došla preko zajedničkog prijatelja. On je odmah pao na njen pogled i glas. Kako je voditeljica jednom prilikom istakla, da su stvoreni jedno za drugo, uvidjeli su odmah po upoznavanju jer im je prvi razgovor trajao deset sati. Suština dobrog odnosa, kako kaže, jeste spremnost da drugu osobu saslušaš i prihvatiš da je njeno mišljenje drugačije.

U Sarajevo se uvijek rado vraćam

Inače, Dragana je rođena Sarajka, a svom rodnom gradu priča s puno ljubavi, ali i tuge, s obzirom da je tokom rata u BiH napustila svoj grad. U intervjuu za srpski Telegraf iz 2020. kazala je da Sarajevo u njoj budi slatka i gorka osjećanja.

- Tamo sam rođena, provela najranije djetinjstvo. Desilo se da je moja porodica, i da sam ja, morala da napustim Sarajevo. Bile su to ratne godine. I kada kažem i slatkih i gorkih sjećanja ima, ovo gorko je vezano za to. Vjerujem da bih ja i danas živjela u Sarajevu. Možda bih se bavila javnim poslom, možda radila kao voditelj, možda radila u nekoj fabrici... ko to zna. Ali eto, sudbina je tako htjela. Mi smo izbjegli iz Sarajeva. Jedno vrijeme živjeli u Priboju, na Limu, kod roditelja moje majke... Potom, opet spletom različitih okolnosti smo se doselili u Beograd, i onda je tu život krenuo, život se nastavio, i tu smo gdje jesmo danas.

Kaže, kako se u Sarajevo uvijek vrlo rado vraća.

- U Sarajevo se vrlo rado vraćam, kroz posao sam stekla i prijatelje. Uglavnom iz svijeta muzike, uopšte javne scene. Sve su to ljudi koji su u nekom trenutku dolazili u Beograd, gostovali u emisijama koje sam vodila. I sada tamo zaista imam drage prijatelje koje volim da obiđem. 

Sjećanje na djetinjstvo

Na pitanje o sarajevskim ćevapima, kaže kako je oni podsjećaju na baku i dedu.

- Sarajevski ćevapi? Samo to volim da jedem (smijeh). Zapravo, ja sam bila vrlo mala. Imala sam nepunih 5 godina kada smo mi iz Sarajeva otišli. Tako da ne mogu da se sjetim ukusa i mirisa, ali se sjećam odlazaka u Baščaršiju sa bakom, sa dedom. Vodili su me na ćevape. Voljela sam da naručim 10, onda pojedem tri, jedva, ali deset, deset sa lukom u lepinji. Prosto, to su neke stvari koje ljudi na prvu loptu vezuju za Sarajevo. Da sjednete na čaršiju, da pojedete burek, burekdžik, ili ćevape. Ali, Sarajevo nudi toliko toga, volim atmosferu tog grada i kada danas tamo odem fokusiram se na te lijepe stvari i trudim se da bolnu prošlost ostavim iza sebe – kazala je Kosjerina svojevremeno u razgovoru.