Legendarni bh. napadač Vedad Ibišević je od 2020. u igračkoj penziji.
Njegovi golovi se još uvijek prepričavaju, a popularni "Plavooki bombarder" zauvijek će ostati upamćen kao strijelac dva historijska pogotka za reprezentaciju Bosne i Hercegovine - onaj u Kaunasu za plasman na Mundijal i prvi gol "Zmajeva" na velikim takmičenjima protiv Argentine.
Ibišević nas je golom protiv Litvanije lansirao u Brazil, a za "Dnevni avaz" je eksluzivno govorio o tom golu.
Uskoro nas očekuju nove utakmice naše reprezentacije, a mi smo se prisjetili Ibiševićevog historijskog pogotka.
Vedad je danas pomoćnik trenera njemačke Herte, a mi vam u nastavku donosimo tekst iz našeg lista objavljen 17. oktobra 2013. godine.
- Anđeosko lice, neiskvaren i dječiji pogled, a na terenu hladnokrvni “ubica” i “bombarder” koji protivničke golmane dovodi do ludila. Vedad Ibišević, momak rođen u Vlasenici, godinama u dresovima Hofenhajma i Štutgarta rešeta mreže u njemačkoj Bundesligi, a itekako nas je navikao na to i u najdražem, reprezentativnom dresu.
Vedo je, naime, postigao 19 pogodaka za reprezentaciju Bosne i Hercegovine do utakmice svih utakmica - one prekjučerašnje protiv Litvanije. Onda je stigao i dvadeseti (osmi u ovom kvalifikacionom ciklusu, što ga čini trećim najboljim golgeterom kvalifikacija), koji vrijedi više od svih dosadašnjih.
Muk i sumnja
Dugo će se još Bosancima i Hercegovicima “motati” po glavi detalj iz 68. minute utakmice s Litvanijom, kada je Edin Džeko pri rezultatu od 0:0 sjajno prošao po lijevoj strani, uposlio Ibiševića, a on ostao sam na pet metara.
Uslijedio je muk i sumnja da će domaći golman Žijedrijus Arlauskis (Giedrius), koji je do tog trenutka čuda pravio i pomalo počeo izluđivati sve nas, i ovo skinuti. Ipak, dvadesetdevetogodišnji Ibišević rutinski je pospremio loptu u mrežu i baciou delirij milione naših navijača širom svijeta.
Slavlje je moglo početi...
Šta Vam se motalo po glavi kada Vas je Džeko proigrao u 68. minuti, a Vi ostali sami na petercu ispred do tada nesavladivog Arlauskisa?
- Iskreno, srce mije stalo na nekoliko sekundi i trznuo sam se zbog pomisli da će Arlauskis i ono odbraniti s obzirom na to da je do tog trenutka čovjek sve branio i čuda činio na golu.
Kada sam vidio da je lopta ušla iza njegovih leđa, pomislio sam, to je to, idemo u Brazil, obuzeli su me neopisiva sreća i emocije, koje me još drže.
Kako se osjećate jutro nakon najveće pobjede u historiji naše fudbalske reprezentacije, jeste li sabrali utiske?
- Ne,još nisam sabrao utiske i nisam svjestan šta smo napravili i koliko ova pobjeda znači našem narodu. Trebat će još vremena da prođe da bih bio u potpunosti svjestan šta smo napravili. Sve mi je nekako prebrzo prošlo.
Sama utakmica i proslava kao da je trajala pet minuta i kao daje sve bio jedan prelijep san. Istina, posljednjih deset minuta utakmice u Kaunasu prilično se odužilo, ali smo uspjeli doći do historijskog trijumfa i osigurati odlazak na Mundijal u Brazil naredne godine.
Tokom impresivne fudbalske karijere postigli ste stotine golova. Je li Vam pogodak postignut protiv Litvanije ipak najdraži u karijeri?
- Istina je da sam postigao stotine golova u mnogim takmičenjima, ali ovo mi je definitivno najdraži pogodak u dosadašnjoj karijeri i nijedan se ne može s njim porediti. Odgovorno tvrdim da nikada draži više i neću postići, ma gdje i za koga igrao.
Još sanjam
Jeste li počeli razmišljati o Mundijalu u Brazilu ili je još prerano o tome misliti?
- Sada imamo razloga i vremena da se spremamo za Mundijal u Brazilu naredne godine. Polako, sve u svoje vrijeme. Prvo se trebamo dobro odmoriti i sabrati utiske, jer mi još sve izgleda kao da sanjam.
Ovo se ne može kupiti novcem
U Sarajevu Vas je dva sata poslije ponoći dočekalo nekoliko desetina hiljada ljudi, jeste li svjesni šta ste napravili za ovaj narod?
- Onakav veličanstveni doček riječima ne mogu opisati i nikada nešto slično nisam doživio u svojoj karijeri. Kada čovjek zna kroz šta je sve ovaj napaćeni narod godinama prolazio i sa kakvim se nedaćama svakodnevno susreće, onda mi je jasno šta ovaj odlazak na Mundijal znači za njih.
Vidjeti rijeku presretnih navijača kako satima čekaju da se pojave reprezentativci i stručni štab BiH, izuzetno mi je dirljivo, to se ne može kupiti nikakvim novcem ovog svijeta. Ono se jednom u životu može doživjeti.
Radost za roditelje
Najčešće muško ime dodijeljeno djeci nakon 15. oktobra i utakmice s Litvanijom je Vedad. Raduje li Vas ta činjenica i šta to za Vas predstavlja?
- Naravno da me raduje i da sam ponosan i presretan. To je prvenstveno veliko priznanje za moje roditelje, jer su oni najzaslužniji za to.
Znam koja je radost kada roditelji dobiju dijete, jer sam i ja sam roditelj i samo mogu biti ponosan zbog činjenice da se mnogi građani BiH odlučuju da djetetu daju ime baš po meni.
