Zvanično, nastupila je epidemija gripe! Znam po sebi. Raja iz bližeg okruženja danima slini, kiše i kašlje. Opirao sam se stoički, dugo i beskompromisno. A onda me skolasalo. Sreća, nije „svinjska“... Evo, idu multivitaminini i šumeći aspirini k'o kiselo mlijeko.

Ništa zato, tema nam je NATO.

Sjećate se, to je ona Alijansa u koju nas ovdašnje stranke, političari, diplomate i analitičari (poglavito vojni) vode već duže od desetljeća. A mi nikako tamo da stignemo.

Ovako neuređeni i nesređeni, nismo se u stanju sastaviti ni sami sa sobom. A, kao, glumatamo da smo baš ovdje i sada nekome naročito bitni. Znate li da engleski Mančester siti (Manchester City) na godišnjem nivou potroši deset puta više para za odbranu nego BiH? A mi bi htjeli da budemo centar svijeta. Da se planeta (za)vrti oko naših svađa i problema.

Da je, barem, konačno dobaciti do klupe za rezervne evropske igrače. Pa se odatle probati nametnuti treneru. Nije realno. Forma nam je tanka, mrka nam je kapa. Afera po afera, tender po tender, ovdašnji su političari izgubili volju za bavljenje MAP-om i NATO-om. Od članstva nema ništa! Zastoj je nastupio zbog imovinskopravnih zavrzlama u vezi sa zapuštenim, zaraslim, ali i, u blickrig privatizacijskim akcijama, okupiranim nekretninama. Brisel traži da se sva ta rasuta imovina piše u grunt države BiH. A pošto države ovdje i ima i nema, sve je, normalno, stalo.

Nažalost, zaglibili smo i svi mi zajedno. I sve je manje nade da ćemo ovu zemlju izvesti na pravi put. Na put za NATO, a ne u vaskrsli, ali prilično živahni, Varšavski pakt.