Opet je pompezni sastanak na najvišem nivou između BiH, Srbije i Hrvatske konkretno zapeo na najnižem nivou. Eto, jedino što su predsjednici i šefovi diplomatija u Mostaru usaglasili jeste njihova kolektivna zabrinutost zbog masovnog odlaska mladih ljudi iz naše tri zaostale državice. Nisu, vala, glavešine morale potezati čak do obala Neretve kako bi nam to saopštile. Znali smo, naime, i bez njih da omladina baš zbog njih takvih odavde svakodnevno bježi i ne vraća se.
E sad, osim konsenzusa po pitanju mladih emigranata (Srba, Hrvata, Bošnjaka, Ostalih...), moguće da je i jelovnik za svečani ručak jednoglasno usvojen na najvišem predsjedničkom nivou. Istina, za takvu tvrdnju nemamo čvrste dokaze s obzirom na poznate višegodišnje prijepore i kontroverze vezane uz pojedinačne predsjedničke sklonosti ka kontinentalnoj, odnosno dalmatinskoj kuhinji.
U Mostaru se dobro jelo, malo se, kažu, i popilo, ali ponovo je, dakle, do kraja ogoljena sva besmislenost trilateralnih susreta ovog tipa. Šefovi država popričaju dva-tri sata, upitaju se za zdravlje junačko, namjeste poze za slikanje pred novinarima, najave nove razgovore (po cirkuskom principu - danas u vašem gradu, već sutra u Novom Sadu) izljube se i razgule kućama.
Primjetno je da na ovakvim druženjima nikad nije potpisan neki važan dokument. Međudržavni ugovor, ekonomski sporazum, konkretna privredna investicija... Tabula rasa! U balkanskom prevodu, duplo golo na najvišem nivou.
Korisnije je, zato vam kažem, kad Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović razbace partiju šaha nasred Knez Mihajlove nego sve ove besmislene trilaterale zajedno. Ako ništa, igranje šaha socijalno povezuje, manje košta, a ni tabla pred predsjednicima nije sablasno prazna...
