U sudijskom vremenu propao je opasni pokušaj Željka Komšića da kompletnu bh. ljevicu upregne u vlastitu kandidaturu za Predsjedništvo BiH. Na tom putu, vlasnik DF-a planirao je eutanazirati sve što na ljevici postoji pa onda (valjda po uzoru na onog trebinjskog kamiondžiju iznad Dubrovnika) graditi ljepšu i stariju socijaldemokratiju.  

Zna se da je već provaljena operacija „rađanja novog lidera“ kreirana pod pendrekom obavještajno-policijskih mračnjaka tradicionalno bliskih Komšiću, a nepotvrđeno se šuška i o aktivnoj ulozi nekih moćnih finansijera iz SDA koji su u „predsjedniku iz nebodera“ prepoznali idealno oružje za rasturanje ljevice i konačnu likvidaciju političke alternative.

SDP je odbacivanjem Komšićevog drskog ultimatuma izbjegao pad u već pripremljenu klopku iz koje bi se, računali su planeri lukave strategije, partija Nermina Nikšića teško iskobeljala. Zato nema dileme da će identične odbijenice Demokratskoj fronti uputiti i preostale stranke iz tragikomičnog prijedloga o „ujedinjenju ljevice“.

Iako Nikšić javno poziva Komšića da se konačno uozbilji, da se vrati u pregovore i odustane od samokandidature za Državno predsjedništvo, lider DF-a ostaje dosljedan vlastitoj grandioznoj sujeti i ucjenjivačkim stavovima. Uostalom, siguran sam da je svima poznata njegova čuvena krilatica kako se „ne kandiduje zbog sebe i svog komfora, već se svjesno samožrtvuje u borbi protiv Dragana Čovića i HDZ-a“. Čovjek je legenda, hodajući spomenik, kažem vam...

U međuvremenu, najavljen je novi sastanak lidera ljevice. Eto zgodne prilike za nove neprilike. Jer, teško da se išta može dogovarati s osobom koja voli samo sebe. Takav je, naime, glavni junak naše priče o ljevici. Lik iz kultne pjesme benda „Psihomodo Pop“ spreman je spaliti sve kako bi ponovo zasjeo u predsjedničku fotelju. Jer, samo je on u stanju napraviti čuda. Dobro, možda još i Josip Broz. Ali, Tito, jelte, ima neke ranije preuzete obaveze.