Za mnoge preživjele članove porodica čiji su najmiliji ubijeni u genocidu u Srebrenici nedavno obilježena godišnjica bila je novo teško suočavanje s činjenicom da ni nakon 22 godine traganja posmrtni ostaci njihovih najbližih nisu pronađeni.

Kod drveta

Jedna od srebreničkih majki koje i danas tragaju za kostima svoje djece je Hajra Ćatić, kojoj se nedavno probudila nada da bi njen sin Nihad Nino mogao biti pronađen. Naime, javio joj se čovjek koji je u koloni Srebreničana koji su se probijali ka slobodnom teritoriju nosio njenog sina, koji je bio ranjen, a koji je potom umro. Taj je svjedok, naime, mislio da je Nino do sada pronađen i ukopan, ali je tek nedavno saznao da se za njegovim kostima još traga.

- Prije pet-šest mjeseci javio mi se čovjek koji je u julu 1995. godine nosio mog ranjenog sina Ninu. Ispričao mi je da se nekoliko njih smjenjivalo da ga nose i, kada je umro, ostavili su ga kod jednog drveta u reonu kojim su prolazili. Ovaj čovjek mi je rekao da i sada zna gdje je ostavljen moj sin i izrazio je spremnost da pokaže mjesto gdje ga je ostavio. Ja sam odmah o ovome obavijestila Institut, ali mi je tada rečeno da im vozila nisu registrirana i da ne mogu izaći na teren - navodi Ćatić.

Ističe da očekuje poziv istražitelja iz Instituta da bi, skupa sa svjedokom koji joj je prenio ove informacije, pretražili lokaciju o kojoj joj je govorio i eventualno uspjeli pronaći neki od njegovih posmrtnih ostataka.

Nećemo odustati

Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za traženje nestalih, u izjavi za naš list naveo je da je problem u vezi s registracijom vozila Instituta riješen i da će informacija o kojoj govori Hajra Ćatić svakako biti provjerena.

- Jednom smo već pretraživali lokaciju za koju se pretpostavljalo da bi mogla kriti posmrtne ostatke Nine Ćatića, ali, nažalost, bezuspješno. Razumijemo tugu majki koje su izgubile svoju djecu u genocidu u Srebrenici, ali i na drugim mjestima i njihovu želju da pronađu posmrtne ostatke svoje djece, ali ponekad je to zaista nemoguća misija. Strah me je da neki nikad neće biti pronađeni, ali dok god postoji i jedan pouzdan trag da se pronađe barem jedna koščica nestalih, mi iz Instituta nećemo odustati, bez obzira na sve prepreke na koje nailazimo - kazao nam je Mašović.

Šta je rekao u posljednjem izvještaju: Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu!

Nihad Nino Ćatić bio je novinar. Svakodnevno je preko radioamatera informirao javnost o stradanju u Srebrenici. Posljednji put javio se 10. jula 1995. godine. Molio je očajnički da se pomogne Srebrenici. UN, tačnije holandski bataljon, predao je zaštićenu zonu u ruke zločinca Ratka Mladića. Ninine posljednje riječi bile su: ''Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu!''

Za 97 skeleta se ne zna čiji su

Inače, informacije govore da se trenutno traga za posmrtnim ostacima oko 1.000 Srebreničana nestalih u genocidu 1995. godine. Također, velik broj je identificiranih osoba za čiji se ukop porodice nisu izjasnile zbog vrlo malog broja pronađenih posmrtnih ostataka.

- U Identifikacionom centru Podrinje trenutno stoji 97 posmrtnih ostataka kojima je izolirana DNK, a za koje nema podudaranja jer nije data krv radi identifikacije, bilo da su svi članovi njihovih porodica stradali ili da nisu imali bližih srodnika ili, jednostavno, da srodnici nisu htjeli dati krv. To je 97 različitih identiteta i svi se odnose na Srebrenicu - navodi Mašović.