U Gornjoj Tuzli prije četrdesetak dana umrla je Zejneba-hanuma Bugilović, vlasnica više od 200 godina stare bosanske kuće, poznatije kao Bugilovića kuća, jednog od rijetko sačuvanih privatnih objekata iz vremena osmanske vladavine na području Tuzle.

Kuća se nalazi u takozvanoj Čarši-mahali u Gornjoj Tuzli i za sada je zaključana. Do dolaska Zejnebine kćerke iz daleke Australije, na pažnji je komšija i prijatelja, prije svih  Mirzete Valjevac, koja je dugo bila na usluzi rahmetli Zejnebi.

Sačuvani su i dolafi u koje su odlagani odjeća, potom sećije, bešike, stolovi... Baglame na vratima i prozorima nikad nisu mijenjane, a ljepota rezbarija koje krase malu gostinsku sobu, veliku sobu zvanu „maksuzija“, zatim „svekrvinu sobu“, pa mutvak u kojem je spremana hrana, unutrašnja veranda s bešikom... raritet su kakav se rijetko sreće.

Mala ulaganja

- Prije nekoliko mjeseci kod rahmetli Zejnebe došli su neki ljudi i tražili da kupe kuću kako bi je pretvorili u muzej. Ne znam šta je s tim dalje bilo, ali su ljudi bili izuzetno zainteresirani. Prava bi šteta bila da kuća propadne ili da je neko kupi pa je sruši. Bilo je ljudi i iz Općine koji su govorili da će biti zaštićena. Potrebno je samo malo ulaganja da se kuća pretvori u pravi muzej – navodi susretljiva Mirzeta Valjevac, koja nam je pokazala unutrašnjost.

Pored Bugilovića kuće nalazi se i Hajdarevića kuća, koja joj je po načinu gradnje veoma slična.

Oličenje čestitosti

Bugilovići su, kažu u Gornjoj Tuzli, bili oličenje čestitosti. Priča se da su imali „ono nešto gradsko“ u sebi i sve su činili da kuću u kojoj su živjeli njihovi preci održe u izvornom obliku. Održavali su vezu s rodbinom u Turskoj. Suprug Zejneba-hanume Abdulaziz Bugilović umro je u dubokoj starosti, kao i ona sama. Zejneba je prije nekoliko godina bila smještena u Dom penzionera u Tuzli, ali je tamo, pričaju komšije, izdržala samo pet dana i vratila se u svoju kuću.