Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, ostat će upamćen kao jedini premijer u novijoj historiji BiH čiji Izvještaj o radu nije dobio podršku Predstavničkog doma Parlamenta BiH.
Izostanak podrške više od polovine od ukupnog broja poslanika ustvari je bila samo potvrda ranijih stavova i rezultat kritika koje su Zvizdiću mjesecima zbog njegovog nerada upućivali oni koji su ga i izabrali na tu poziciju.
Realizirana varka
Uskraćivanjem podrške Izvještaju kojim je Zvizdić pokušao obmanuti i poslanike i javnost, jer ga je bez ikakvog utemeljenja i bez realnih rezultata „obojio u ružičasto“, parlamentarci su Zvizdiću u lice sasuli surovu istinu da nije ispunio ništa od onoga što je obećao u svom ekspozeu, ali ni ništa od onoga na što ga obavezuju zakoni i propisi.
Argumentacija koju je iznijela većina poslanika o Zvizdićevoj nesposobnosti i nesnalaženju na jednoj od ključnih pozicija u zemlji nedvosmisleni su „crveni karton“ premijeru kojem nisu pomogle ni „popravne“ sjednice komisija, organizirane prije sjednice Doma samo s ciljem pokušaja osiguranja prolazne ocjene za njegov nerad.
Međutim, poslanici su ponovili da je Zvizdićevo Vijeće ministara podbacilo u predlaganju zakona, da on i većina njegovih ministara ignoriraju i ne poštuju Parlament.
Podsjetili su Zvizdića i da je lažno izvijestio da postoji Mehanizam koordinacije, a zamjerili su mu i da je pristao realizirati taj mehanizam, kako su kazali poslanici, kroz „varku u vidu dogovora Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, skuhanu i serviranu u jednoj kafani“.
Poslanici su Zvizdiću rekli i da nije stvorio ambijent mladima da ne moraju bježati iz zemlje, da nimalo nije olakšao privrednicima, da je prokockao šansu za IPA fondove, a da je pomoć povratnicima sveo na „šverc bolesnih junica“. Nije poslanike impresionirao ni „napredak“ koji vidi samo Zvizdić u svom Izvještaju na evropskom putu, jer su ga podsjetili da se zapita „u koje je doba s Upitnikom“.
Ovo su samo neke od zamjerki iznošenih satima tokom rasprave o Zvizdićevom palom Izvještaju, zbog čega bi svako drugi na njegovom mjestu, barem iz moralnih razloga, podnio ostavku. No, od Zvizdića je to teško očekivati, jer se on na ove kritike nije ni zacrvenio.
Naprotiv! Vidjevši da mu se stolica opasno zaljuljaIa, Zvizdić je pokušao braniti, pokazali su to rezultati glasanja - neodbranjivo.
Kockanje životima
I ma koliko pogubno bilo i za državu, a i za građane, koji itekako osjećaju posljedice Zvizdićeve nesposobnosti i nerada, to što u njegovom Izvještaju nema istinskih pokazatelja o bilo kakvom napretku, ima u poruci parlamentaraca Zvizdiću i nečega dobrog što može biti prvi korak u promjeni kursa i matrice po kojoj je u ovoj zemlji nesposobnim pojedincima omogućeno da se kockaju našim životima.
A, što je najtragičnije, spoznaja da mu to više neće proći, a ne poražavajući rezultati, čini se, najviše je i pogodila premijera bez podrške.
Jer Zvizdić je prvi put shvatio da njegova pozicija ne zavisi od podobnosti i da je ne može zadržati nikakvim stranačkim utjecajem ili onim njegovog porodičnog klana, koji ga od povratka iz Austrije, gdje je bio tokom agresije na BiH, uporno gura na funkcije i pokušava promovirati u uspješnog političara.
Zato je veoma važno da su poslanici koje su u Predstavnički dom direktno birali građani, a ne stranke, pokazali da su ocijenjivali Zvizdićev rad, a ne da su se, kako se od pojedinih očekivalo, rukovodili koalicionim imputima ili, u slučaju nekih poslanika, da su pristali na trgovinu ili pritiske da bi udovoljili SDA i njenom nesposobnom premijeru.
Iz biografije
Denis Zvizdić rođen je 1964. godine u Sarajevu. Cijeli radni vijek bio je kadar SDA u kantonalnom i federalnom administrativnom aparatu. Od 2003. do 2006. godine bio je premijer KS. Iz tog perioda ostao je zapamćen i po tome što mu je doktorat plaćen na račun poreznih obveznika. U godinama koje su slijedile stranka ga je isturila na funkcije čelnika Skupštine KS i Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Na poziciju predsjedavajućeg Vijeća ministara imenovan je 2015. godine.
