BIH

U župi Plehan nekada živjelo 5,5 hiljada stanovnika, a danas svega njih 77

Najstarija i nekada najveća bosanskoposavska župa Plehan je pusta ( H. Čalić)

Piše: H. ČALIĆ

10.9.2017

Župa Plehan sa svojih petnaestak sela, smještena na pitomim obroncima bosanske Posavine, deset kilometara istočno od Dervente, s koje pogled puca do Slavonskog Broda, najstarija i sa 5,5 hiljada stanovnika nekada najveća župa od Doboja do rijeke Save, danas je, poput ostalih u ovom dijelu BiH, prazna, bez svojih župljana.

Uzalud putevi

Uzalud su asfaltni putevi, brojne obnovljene kuće, crkve, uređena dvorišta kad su grandiozne kapije zaključane. Nema ljudi, nema života, nema škola i dječije graje, škole su zarasle u korov, a ne manjka ni tužnih prizora kuća koje su još u ruševinama.

U vrijeme naše posjete župi Plehan vodovodno preduzeće iz Dervente pojačavalo je mjesni vodovod od naselja Bunar do Modrana.

Pred prvom kućom na ulazu u Plehan zatječemo povratnika Matu Grubešića i njegovu suprugu Jelu. Došli im sin i snaha iz Njemačke na nekoliko dana, pa se odmah prihvatili posla.  


Grubešić: Stari došli da umru na svome

- Šta da vam kažem, otkako ste bili prije nekoliko godina, stanje se nije popravilo, u župi su ostali da žive samo ovi stari. Došli da umru na svome. Omladina je pokupila djecu i otišla svojim putem, jer ovdje se nema od čega živjeti, nema posla, nema djece, nema škole. Dođu ljeti, bude lijepo, župa oživi, pa odu i onda opet tišina staračka - kaže Grubešić.

Zamjenik gvardijana u Franjevačkom samostanu Plehan fra Franjo Dalibor Stjepanović odskora je ovdje na službi, a već je dobrano sa svojim malobrojnim župljanima. Zna šta boli ove ljude, ali ne zna kako riješiti globalni problem - povratak.

- Prije rata u naseljima Ljuljenjaša, Modran, Vrhovi, Šušnjari, Zelenika, Božinci, Poljari, Ritešić, Brzici, Stanići, Bukovac, Kovačevci, Bunar živjelo je oko 5,5 hiljada ljudi. U selu je u dobroj mjeri obnovljena infrastruktura, izgrađeni putevi, dovedena voda, obnovljen veliki broj kuća, ali nema ljudi. Ovdje slovom i brojem danas žive 74 odrasla čovjeka prosječne starosti 67 godina i svega troje školske djece, pa vi sada vidite kakav je povratak u ovaj kraj - kaže fra Stjepanović.

Pomoć Hrvatske

Ističe kako gradnja crkve Svetog Marka na Plehanu dobro napreduje. Tri poklonjena zvona čekaju da se sagradi crkveni toranj, pa da i ona nađu svoje mjesto i služe svrsi. I samostan je privremenog karaktera, sagrađen poslije rata na temeljima bivše gospodarske zgrade. Ono što čekati ne bi trebalo nijednog trenutka, kaže fra Stjepanović, jeste zaštita započete zgrade muzeja i galerije uz samostan.

Prazne obnovljene kuće

- Još 2009. godine u projektu UNESCO-a ovoj župi za gradnju spomenute zgrade dodijeljeno je oko 200 hiljada dolara. Gradnja zgrade je počela pa stala, jer nema novca, i ona propada. Naš prvi cilj je njezina zaštita i već smo od središnjeg Ureda za Hrvate izvan Hrvatske dobili 350 hiljada kuna za zaštitu objekta, u koji bi se, kada bude završen, trebalo useliti veliko kulturno-historijsko blago i biblioteka privremeno smješteni u Slavonskom Brodu - ističe fratar Stjepanović.

I sve bi se ovo o čemu govori fratar riješilo, jer Posavljaci su vrijedni ljudi, ali u samostanu ne znaju s kime. Kako god, i o čemu htjeli govoriti o župi Plehan (a situacija je identična i u ostalim župama) priča se vraća na početak - na ljude kojih nema.

Formirana je i terapijska zajednica  

Iako je tako malo stanovnika, u samostanu se uvijek nalazi poneko od župljana, dođu pa pitaju treba li pomoć jer, iako s malo starih ruku, ovdje se pokušava uraditi korisna stvar obrađujući zemlju. A otvorena je i terapijska zajednica “Izvor”, koja prima sve one koji se žele liječiti od ovisnosti, bez obzira na naciju.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.