U nastavku teksta o slučaju “Al-Gahtani”, magazin “Dani” 8. marta 2002. godine obrazlaže kako je Više javno tužilaštvo u Zenici 29. jula 1994. godine podiglo optužnicu protiv Abdula Hadija Al-Gahtanija zbog krivičnog djela otmice i krivičnog djela ubistva. 

Vojna bezbjednost

- Optužbu je zastupao tada zamjenik republičkog javnog tužioca Džemaludin Mutapčić, koji je sada pomoćnik u federalnom Ministarstvu pravde. U prvoj optužnici se tvrdilo da je Al-Gahtani bio direktor "Igase", a ne Visokog saudijskog komiteta. Al-Gahtani je priznao da je "kalašnjikov" iz kojeg je pucano prilikom otmice i ubistva njegov. Istovremeno je tvrdio da je "kritične večeri spavao u jedinici El Mudžahidin, u prostorijama Doma Vatrostalna, iako je bio civil". Trag oružja kojim je počinjen zločin, dakle, nesporno je utvrđeno, vodi u kasarnu odreda El Mudžahidin u Tetovu, prigradskom zeničkom naselju.

Suđenje, koje je trajalo sve do januara 1996. godine, bilo je, odlukom sudije Redžiba Begića, zatvoreno za javnost. Predsjednik Višeg suda u Zenici, Redžib Begić, kao predsjednik Sudskog vijeća, u "slučaju Al-Gahtani" donio je 17. januara presudu kojom je Al-Gahtani proglašen krivim za otmicu trojice, pokušaj ubistva dvojice i ubistvo jednog britanskog humanitarca. Kao motiv otmice utvrđen je pokušaj "razmjene oštećenih za zarobljene pripadnike jedinice El Mudžahid".

Nikada Ramiz Dugalić, načelnik Vojne bezbjednosti Trećeg korpusa ARBiH, njegovi pretpostavljeni - Jusuf Jašarević, načelnik Vojne bezbjednosti ARBiH, i Sakib Mahmuljin, tadašnji komandant Trećeg korpusa, nisu položili papire kojim bi dokumentirali šta su ove službe (u)činile, mada je bilo logično da i Armija, odnosno njena vojna bezbjednost, poduzme svoje istrage i povuče određene poteze.

Osuđen u odsustvu

U otmici trojice, ubistvu jednog i pokušaju ubistva britanskih državljana - radnika britanske vladine agencije - učestvovalo je ukupno šest lica. Materijalni dokazi su povezali otmičare sa odredom "El Mudžahid" i Visokim saudijskim komitetom. Ali, bosanska policija nije vodila dalju istragu ovim tragom. Nakon višegodišnje istrage i suđenja, utvrđen je identitet samo jednog otmičara, dok je identitet ostale petorice ostao nepoznat. Posebno je sporno što je ostao nepoznat identitet ključnog naredbodavca - opisanog kao oficira koji je naredio ubistva Engleza i izvršio ubistvo Paula Goodala.

Al-Gahtani je osuđen u odsustvu na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Suđenje u Zenici je pokazalo da postoje materijalni dokazi koji povezuju jedinicu sastavljenu od stranih, islamskih dobrovoljaca "El Mudžahid" i islamske humanitarne krugove u Zenici sa terorističkim aktom otmice, ubistva i ranjavanja predstavnika jedne zapadne vlade – zaključuje se u tekstu “Dana” od 8. marta 2002. godine.

Saber Lahmar: Rat neće stati dok svi ne prime islam 

- Saber Lahmar, bibliotekar Visokog saudijskog komiteta u Sarajevu, osumnjičen za pripremu napada na Američku ambasadu u Sarajevu, bio je prethodno osuđen u Zenici zbog razbojništva nad američkim vojnim instruktorom.  

U svojoj prvoj izjavi, koju je dao u Policijskoj upravi Travnik još 23. oktobra 1997., Lahmar je rekao da je radio kao predavač arapskog jezika u Visokom saudijskom komitetu u Zenici i Mostaru. U završnoj riječi na zeničkom suđenju, Lahmar je rekao da je on "sa drugim ljudima iz inostranstva došao u BiH kako bi oživjeli ovaj narod, kako bi ovaj narod mogao da živi u miru". Objasnio je da pritom misli na "narod koji govori da nema drugog Boga osim Allaha". "Što se njega lično tiče, ne šteti mu naziv kradljivac, jer on ima čiste odnose sa Bogom, a u njegovo tijelo nije nikad ušao nikakav haram. On je u Visokom saudijskom komitetu primao platu od 1.100 maraka.

Smatra da ovdje rat nije završen i da neće biti završen dok svi ne budu shvatili da postoji samo jedan Bog", stoji u sudskom zapisniku. Sudski izvori tvrde da je Lahmar u svojoj izjavi precizirao da "rat protiv Hrvata neće biti završen dok ne prihvate vjeru u jednog Boga, a to je naš Bog".

Vrhovni sud Federacije je 1. decembra 1999. godine, na prijedlog Kantonalnog suda u Zenici i Federalnog tužilaštva, odbio Lahmarov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne zatvora po zeničkoj presudi. Vrhovni sud je rekao da nema nikakvog osnova za takvo izvanredno ublažavanje kazne. Ali, samo mjesec dana kasnije, Lahmar je ipak izašao iz zatvora: 6. januara 2000. pomilovan je odlukom predsjednika Federacije Ejupa Ganića. Tačno dvije godine i dvije sedmice kasnije, Lahmar je deportovan u američku vojnu bazu na Kubi – podsjetili su “Dani” u tekstu Esada Hećimovića u martu 2002. godine.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)