Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine (ni)je špijunirala zvaničnike Hrvatske (i čelnike bosanskih Hrvata). Ista agencija (ni)je špijunirala zvaničnike Srbije (i čelnike bosanskih Srba).
Sluđena javnost
Papiri koji su se pojavili u medijima (ni)su originalni. Javnost je odavno već sluđena!
Za ukus običnog čovjeka već je i previše prašine podignuto, a u njenom središtu je OSA i njen direktor Osman Mehmedagić Osmica. Iznad njega stoji Bakir Izetbegović, čelnik SDA i bošnjački član Predsjedništva BiH.
Sasvim je jasno da je Osmica strateški instrument Izetbegovića. Vredniji je od općine Centar Sarajevo (koja je vrednija od deset drugih općina, zar ne), a posebno je vredniji od cijele stranke! Bilo koje.
Materijale koje Osmica donosi Bakiru I. imaju enormnu težinu. Oni su instrument discipliniranja nepoćudnih i protivnika, podloga su za svakovrsne montaže, a Osmica je neumorni izaslanik koji hoda po institucijama (naročito pravosudnim), olajava, denuncira, prijeti i, kad treba, može ucijeniti. Optužnica se mora dići, ljudi pohapsiti. U godinama ispred dokazat će se nevinost, besprizorna montaža, građani će, svako od svoje plaće, namiriti štetu i – svi „zadovoljni“.
Stvari jesu banalizirane. Ako bi se saopćila puna istina stanja obavještajnog sektora, nastao bi haos.
OSA jeste produžena ruka Bakira I. Do apsurda! On ide toliko daleko da su se čak neki ljekari javno zapitali da li ih prisluškuje...
Od poznatog protjerivanja grupe Iranaca, ni prije, a posebno ni poslije toga, BiH nije zabilježila (bar javnost za to ne zna) tzv. kontraobavještajni proboj. Mi znamo da nas Bakirova OSA prati. Znamo da i SIPA prisluškuje, kao i oba entitetska MUP-a. Rastući broj afera pokazuje da prislušni uređaji rade kao nikad prije. I zorno dokazuju da se slušanja koriste u privatne svrhe.
Sve češće čujemo da se ne zna ko je prisluškivao.
E tu sva priča prestaje i djelovanje mora uslijediti.
Posao Mehmedagića nije da bude posilni svom političkom i svakom drugom nalogodavcu, već da štiti i čuva ovu državu.
Nedostatak kuveta
Od silnih podmetanja i ucjenjivanja, trčkaranja za potrebe „šefa“, preko dana i akšamluka za potrebe Facebooka jedne posebne dotične osobe, Mehmedagić nema vremena ni kuveta za profesiju i ono za šta ga plaćamo.
To da mu neko za koga ni on ne zna ko prisluškuje dužnosnike više je nego dovoljan razlog za smjenu! A i bez toga, način na koji Mehmedagić shvata svoj posao naprosto ga doživotno diskvalificira iz te branše.
Ako bi nekom slučajno naumpalo da pogleda kako izgleda šef njemačke obavještajne službe, naprimjer, ili susjednih država, morao bi se pomučiti da mu nađe sliku.
Osmica je poput „zvezde Granda“, prepun ga je Facebook. Posvoduša, nema prijema da se ne ukaže. A država mu je pod takvim obavještajnim napadom da je to strahobalno.
Cijela ova novina ne bi imala dovoljno strana da se ispiše bar ponešto o OSA-i. Od totalne međunacionalne podjele, nepotizma, proizvođenja i prikrivanja kriminala, ali i vrhunskim profesionalcima u toj agenciji koji grcaju pod svojim otuđenim šefo(vi)m(a)...
Ipak, nadati se... Ima države, da je koliko mrva.
Vrhunski automehaničar
Kažu da je Osmica prije rata bio vrhunski automehaničar. Tog detalja nema u službenoj biografiji. Kao ni najobičnijeg datuma rođenja.
U nekoliko rečenica tamo stoji da se obavještajnim poslom počeo baviti od 1984. godine. Agresija na BiH dovela ga je na poziciju jednog od glavnih tjelohranitelja rahmetli Alije Izetbegovića.
U biografiji ima i stavka o nekoj obavještajnoj školi u Americi. Osmica je, dakle, bio u toj školi. Ali ta škola nije bila u njemu.
