Nakon sahrane prerano preminule krajiške estradne zvijezde Azre Kolaković, poznate po umjetničkom pseudonimu Donna Ares, kolumnist portala Buka Dragan Bursać, nakon što je primijetio internetske komentare koji su ga zgrozili, odlučio je napisati kolumnu na ovu temu, piše The Bosnia Times.

Emotivni bogalji

Donedavni fanovi Donne Ares, naime, promijenili su mišljenje nakon što su shvatili da pjevačica nije bila vjernica. “‘Na kraju što je pak to, dženaza nije klanjana, strašno, nisam znala da je izašla iz svoje vjere, bilo mi je žao, a sad baš i nije. Ružno i tužno.’

‘Sad mi nje nije žao, a bilo mi je žao jer mislila sam da je muslimanka.’

‘Ateista glupača glupa. Ovakvih mi uopće nije žao koji ne vjeruju u Allaha, eto ko životinju su je zakopali.’

‘E za koga vi dovite, fuj Bože sačuvaj! E sad nek gori!!!’“

„E, sad mene zanima, kakva to moraš biti zvijer pa da ‘žaljenje’, ‘žal’ i ‘bol’ isključiš, potrošiš tek tako, kao tariguz papir? Ne, to ni zvijeri nisu u stanju. Znaju li ova bića uopće što je ‘žal’? Jesu li ga ikad osjetili? Bojim se da nisu. A, to je najstrašnije!“, piše Bursać i zaključuje da se radi o pukim emotivnim bogaljima zarobljenim u religijskoj dogmi.

„Kako je to svjetina, rulja zamijenila suštinu za formu? Kako su to pojedini fanovi Donne Ares, naprečac postali rulja koja nekrofilski posmrtno linčuje ovu ženu?“, pita se Bursać.

Ako je iko stekao negativno i neprijatno iskustvo sa ovim „haringama“ na društvenim mrežama onda sam to ja. Nosim se kako znam i umijem; priznajem da patim i očajavam, a Boga mi i zastidim se takvog stanja religijske svijesti, nekulture i primitivizma kod mladih Bošnjaka i Bošnjakinja. Jedna od situacija koja me je prenerazila i konsternirala bile su reakcije na društvenim mrežama na vijest o smrti Esada Hećimovića. „Crk'o pas“, dao je komentar jedan čitalac na proselefističkogm portalu koji je objavio vijest o Hećimovićevoj smrti. I nije to bio jedan takav komentar, već destine, možda i stotine još morbidnijih i odvratnijih komentara o preminulom novinaru. Pošto sam, kao dugogodišnji prijatelj i kolega, govorio na komemoraciji pa i učio sure na kaburu opraštajući se od rahmteli Esada, isti komentatori istog poratala dali su isto tako morbidne komentare i o meni.

Te komentare sam „zgulio“ sa Facebooka i poslao ih na nekoliko adresa kolega novinara, pa i u neke kabinete bošnjačkih političara. I kakva je bila reakcija? Novinari kolege su šutile i niko se nije oglasio niti slova osude napisao. A u tom istom portalu Bakir Izetbegović je dao svoj bajramski intervju i to uredniku na čijem su Facebook-profilu i napisani najvulgarniji i najotrovniji komentari o Hećimoviću!

Potom ću zbog infarkta srca završiti u bolnici, nije da mi i takve spoznaje o „mom narodu“ nisu naudile i zdravstveno, pa će tu informaciju SDA-ovi šuftovi iz lista „Stav“ objaviti na isto tako morbidan način. Dočekani salvom komentara u kojima ih je osudio i „Vlah i Turčin“ povukli su vijest te su je prepakiranu objavili na pobratimskom proesdeaovskom portalu uz želju uredništva za brzo ozdravljenje.

E, kad smo na ovom portalu nedavno objavili agencijsku vijest da je neko zapalio turbe na Vranduku, sa sumnjom da bi to moglo biti (ne)djelo vehabija, proglašen sam islamofobom. To što su proselefističke grupacije od Timbuktua u Africi do Mosula u Iraku počinile zločin urbicida paleći turbeta, i što su za takve zločine već neki selefistički militanti osuđeni pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, ta da su bosanskim selefističkim daijama omiljena tema u vazovima problem turbeta i nadgrobnih spomenika/nišana, nije dovoljan argument zbog čega prvo pada sumnja na te i takve grupacije, već se okomljuju na onoga ko upire prstom na ovaj općecivilizacijski problem.

Pošto oni sa svojim dogmatskim stavovima uopće ne fermaju civilizacijske vrijednosti i tekovine, pa su kao takvi postali okuženi i omraženi diljem svijeta, pristali su da žive u plamenu mržnje i taj požar pokušavaju (pro)širiti u svom okruženju. Ne „gore“ samo društvene mreže u tim buktinjama mržnje, isti požar je već zahvatio i božije kuće/džamije u kojima se obavljaju javne molitve. Bosanski muslimani su nekad ulazili u svoje džamije kao u džennestke bašče, hodeći kroz njihove odaje skrušeno i tiho se surajući u safove kao da prolaze kroz perivoje u kojima spiju leptirovi. Danas se „nove džematlije“ guraju u prvi saf k'o volovi na pojilo bez ikakve svijesti koji su uvjeti za osobu koja staje iza imama, a glavni je da bi ga usljed eventualnog prekida molitve ta osoba mogla zamijeniti, to jeste proći u mihrab i nastaviti obavljati molitvu. Oni stoje dok se ezan uči,prkose i maskare se ismijavajući one koji dove poslije ezana i „ko kokoške kljucaju“ na sedždi; preziru tespih, odbacuju ga od sebe kao da dotiču nešto nečastivo, nikad ne aminaju na dovama koje čini imam, niti uče fatihu šehidima; hode tom džennetskom baščom poput kabadahija...

Današnje džematlije ih se klone i gledaju svoja posla, a da su u safovima nekadašnje Bošnje, oni bi sigurno zaveli malo reda i uljudnosti i u božijim kućama i ne bi tolerirali njihov zulum, bezobrazulke i bihizurluk drugih džematlija.

Zgadili su islam narodu!

Najgori vakat za džemate je vrijeme izbornih kampanja kad se po haremima džamija dijele propagandni materijali u vidu novina i letaka. Sliku jednog od SDA-ovog „kolportera“ koji je nakon džume dijelio novine po haremu kasnije ću vidjeti u dnevnim novinama sa kukuljicom na glavi i lisičinama na rukama kada je uhapšen, kako je pisalo u naslovu iznad slike, kao svodnik za prostituciju.

Nema ozbiljnih socioloških istraživanja na ovu temu, ali ima tvrdnji pojedinih intelektualaca da su vladajuće bošnjačke strukture omrzle islam kod naroda. To je posljedica podređenog odnosa Islamske zajednice u odnosu na SDA usljed čega tolerira, pa čak ponegdje i ponekad blagonaklono gleda na sve ove devijacije kad je zloupotreba vjere u pitanju. Pošto se većina imama ustručava i susteže od političke propagande sa mimbera, mediji koji emitiraju vjerski islamski sadržaj vrlo su brutalniji u svojoj propagandi. Takvi mediji žele od džematlija napraviti rulju koja je spremna baciti na lomaču i linčovati „griješnike“, kritizere ili oponetne režima.

Za takvu rabotu režimski mediji su dobili donacije od desetak miliona KM, dok su oficijelni mediji čiji je titular Islamska zajednica BiH u dubokoj finansijskoj krizi. Ovih dana je nakon ostavke glavnog urednika islamskih informativnih novina „Preporoda“ Ekrema Tuackovića, na njegovo mjesto postavljena prva žena urednica Senada Tahirović. Bolje bi bilo da je reis ukinuo ove novine nego što je dozvolio „socijalističkom stroju“ da za novu urednicu ovog renomiranog lista postavi anonimnu mualimu. Ovakva tvrdnja može biti okvalificirana mizoginijom, ali nije problem u tome što je urednica žena, već što je kao anonimna mualima nekvalificirana za ovu odgovornu funkciju. Ako se ima u vidu da je „Preporod“ osnovao i bio njegov prvi urednik Husein Đozo, i da je svoje stavove iznesene tekstovima koje je objavio u ovom listu životom platio, ovakav odnos današnje vjerske elite prema ovoj novini uvredljiv je i ponižavajući za svakog vjernika kojem je stalo do ugleda njegove vjerske zajednice. Navodno je Dževad Hodžić „slab“ na novu urednicu Tahirović jer njihovo poznanstvo traje još od Zagreba, gdje je on bio dezertirao tokom rata. U krugovima bliskim Rijasetu postoje vrlo ružne spekulacije i sumnje zbog čega je izabrana „prva žena“ za urednicu islamskih informativnih novina. Jedno od obrazloženja je da se želi modernizirati Islamska zajednica BiH i da je Hodžić zagovarač takvih ideja te je javno pisao kako je vrijeme da Bošnajci izaberu i jednu ženu za muftiju. Kamo sreće da je ovo bio njegov nijet, jer sve druge spekulacije su jezivo morbidne i primitivne. Zbog njih se rahmetli Đozo prevrće u mezaru, stoji u tekstu The Bosnia Times.