BIH

Uz Dan učitelja i djeteta

Dostojanstvo djeteta mora stajati ispred svake ocjene

Piše: Sanja VLAISAVLJEVIĆ

9.10.2017

Ovih dana se obilježavaju Dan učitelja i Dječija nedjelja. Simbolično. Biti učitelj je najplemenitiji poziv. Podučavati djecu, tinejdžere, mlade. Učitelj ne podučava lekcijama. Morao bi podučavati, prije svega, životu i životnim vrlinama. Svakim danom očekivati da ga učenik nadmaši, a ne da ostane dovijeka učenik.  


Zbrajanje ocjena

No, da li je to uistinu tako? Koliko su učitelji učitelji vrline, a koliko su progonitelji koji zadovoljavaju formu i sustižu ocjene, a pri tome vrlinu posve guraju negdje daleko od školskih klupa. Da li ”porađaju” u učeniku znanje ili se natječu u pronalaženju neznanja kod tih krhkih bića? Često se koristi sintagma "loš učenik".

No, da li je uistinu neuspjeh učenikov ako iz svih predmeta ima ocjenu odličan, a iz jednog predmeta lošu? Da li loše uči samo jedan predmet, a sve ostalo odlično? Ne, nažalost, ne uči učenik loše, nego učitelj ne vidi i ne želi da vidi učenika kao ličnost kojoj treba motivacija. Loša ocjena učenikova je uvijek loša ocjena učiteljeva. Nema tog učenika od kojeg se ne može dobiti uzorno znanje.

No, mnogo je danas učitelja koji su lišeni te čarobne majeutičke vještine. Ispred nje stavljaju rigidnost i tek puko zbrajanje ocjena. A sve što izlazi iz okvira aritmetičke sredine, a u korist učenika, naprosto se odbacuje. Svesti učenike na puki zbroj ocjena, znači obezvrijediti ih u dostojanstvu. A dostojanstvo djeteta mora stajati ispred svake ocjene. Učitelji ih moraju učiti dostojanstvu, a ne lekciji o beskrupuloznom natjecanju za ocjenu.

Znam priču o učiteljici matematike koja ruši sve aritmetičke sredine.

Ona živi svoju matematiku igrajući se s učenicima svakodnevno. Zadaje im i rješava zadatke na internet-stranici koju je samo radi njih kreirala. To je njena maštaonica za učenike koji joj tu napišu poruku i ona im odmah odgovori. Bez ljutnje, bez obezvređivanja, što pitaju ono što "svako zna". Kao drugar u igri koji umije objasniti. Ona ne poznaje aritmetičku sredinu, jer, veli, učenik ne mora svaki odgovor znati za najveću ocjenu, a ipak može znati matematiku. I ne ocjenjuje im neznanje, nego samo znanje.

Ljudskost i sposobnost

Zar je toliko teško prihvatiti ovo pravilo: tragati s učenicima za znanjem, a neznanje sklanjati ustranu? Dakako da nije teško, ali za ovakav izbor treba mnogo više od dnevnika i podučavanja. Treba ljudskost koja formira mlade ljude. Treba sposobnost da se nikad ne zaboravi da je i učitelj bio učenik i često bio tužan zbog nepravde.

Ovih dana se u Kantonu Sarajevo obilježava i Dječija nedjelja. Sedam dana posvećeno je djeci i mladima. Djeci koja nisu samo statistička datost ili lijepa lica s plakata predizbornih kampanja. Oni su živa bića koja ovise o odraslim u svakom segmentu svog života, sve dok jednom i sami ne postanu odrasli. A odrasli, stariji? Oni ih uče kako da odrastu.

Stoga, nikad ne treba zaboraviti da te vježbaonice znanja postoje zbog učenika. Učitelji treba da rade za učenike i s učenicima, a ne za kolege u zbornici ili na katedri. Učenici to nikad ne smiju zaboraviti. Svoje učitelje ponekad trebaju podsjetiti na to. Ne smiju dozvoliti da im se oduzmu mladost i djetinjstvo. Dostojanstvo. Čast i ugled. Riječ djeteta, učenika, studenta se mora čuti, čak i kad je učitelji žele na najružniji način sakriti. Najgori poraz učitelja je uzdah učenika. Najveći uspjeh učitelja je osmijeh učenika.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.