Duška Šurlan, mještanka Bosanskog Novog, prije dvije godine napravila je hrabar korak, dala otkaz na poslu koji joj je, kako kaže, „crpio svu energiju“ i počela se baviti uzgojem šipka. Plantažu sa 300 sadnica posadila je na porodičnom imanju, u desetak kilometara udaljenom Petkovcu, na parceli koju je uredila uz pomoć porodice, prijatelja i rodbine.

- Bilo je sve zapušteno i nije bilo vode. Mjesec dana sam razmišljala šta da radim i onda sam se dosjetila da će tu biti šipak. Razgovarala sam i s jednim momkom iz Cazina koji ima stotinu sadnica pitomog šipka i potom se dala na posao - priča Duška. 

Danas je sretna i kaže da se zbog otkaza, mada je „trebalo prelomiti i nije bilo preko noći“, nikad nije pokajala.

- Na poslu se nisam osjećala kao čovjek. Majka sam troje djece, dvije blizanke i jedne djevojke koja će sada biti punoljetna, i žao mi je što sam zbog posla koji me nije činio ni sretnom ni ispunjenom propustila ponešto u njihovom odrastanju. Nekad i nije sve u novcu, mada se i od poljoprivrede, uz dobru ideju, kod nas može pristojno živjeti - kaže s osmijehom Duška, koju je s ljubavlju zasađen šipak i u drugoj godini pristojno iznenadio rodom.

Većinu je pobrala i napravila odličnu marmeladu. Kaže da je bilo pedesetak kilograma.

- Ispalo je odlično, mada sam to prvi put radila. Većinu sam poklonila prijateljima, rodbini, nešto sam i prodala, a oni koji su probali traže još - kaže Duška, koja će naredne godine plantažu šipka proširiti sa stotinu novih sadnica.

Nije htjela u Sloveniju

Šurlan je s porodicom davno mogla otići u Sloveniju. Kaže da nije htjela, jer smatra da je naša zemlja prebogata, a onaj ko želi raditi, od te zemlje može živjeti.