- Kao što je već pisano u prethodnim dijelovima ovog feljtona, Rekićeve izjave iz predistražnog postupka i one koje je dao na suđenju sasvim su oprečne. Upućeni u tok ovog procesa i danas tvrde da su ključnu ulogu u radikalnoj promjeni iskaza odigrali Enver Mujezinović i Fikret Muslimović, koji su Rekića posjećivali u zatvoru i ubijedili da na suđenju ništa ne prizna, odnosno da negira sve što je rekao tokom istrage – piše u nastavku teksta „Slobodne Bosne” od 17. oktobra 1998. godine.
Metalna kase
Podsjetimo, taj prošle godine ugašeni sedmičnik Senada Avdića prije 19 godina u nastavcima je objavio senzacionalni serijal i dijelove priznanja koje je 1993. godine, nakon hapšenja u Sarajevu, dao bivši oficir KOS-a Sead Rekić, potvrđujući rad za neprijateljsku stranu. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije Rekić je oslobođen optužbi za špijunažu i izdaju države. Između ostalog, u prvobitnom iskazu, koji je promijenio na suđenju, Rekić je priznao i da je organizirao ubistvo Fadila Đoze na Igmanu u avgustu 1992. godine.
Tako „Slobodna Bosna” dalje piše kako je, prema drugoj verziji događaja koju je Rekić ispričao u sudnici, susret ispred Đozine sobe izgledao ovako:
- „Zajedno dolazimo do vrata, vidim da su otvorena, ali se ne sjećam da li sam vidio tragove oštećenja. Malo sam otvorio vrata i vidio neku kameru pa sam zatražio da se ništa ne dira do dolaska ekipe za uviđaj koju je trebao poslati Medaris Šarić... Huso Alić je iz jedne metalne kase izvadio neki materijal koji sam letimično pregledao. Radilo se o dokumentima kojima se Delimustafić povezuje s KOS-om. Rekao sam Aliću da dokumente vrati u sef i da to unese u izvještaj sa uviđaja" - opisao je Rekić situaciju nakon što je, navodno obaviješten da je neko izvršio provalu u sobu Fadila Đoze.