BIH

Muslimović je Rekića ubijedio da negira sve što je rekao tokom istrage

Faksimil teksta koji je sedmičnik Senada Avdića prije 19 godina u nastavcima objavio o priznanju Seada Rekića

(Sutra

14.11.2017


- Kao što je već pisano u prethodnim dijelovima ovog feljtona, Rekićeve izjave iz predistražnog postupka i one koje je dao na suđenju sasvim su oprečne. Upućeni u tok ovog procesa i danas tvrde da su ključnu ulogu u radikalnoj promjeni iskaza odigrali Enver Mujezinović i Fikret Muslimović, koji su Rekića posjećivali u zatvoru i ubijedili da na suđenju ništa ne prizna, odnosno da negira sve što je rekao tokom istrage – piše u nastavku teksta „Slobodne Bosne” od 17. oktobra 1998. godine.

Metalna kase

Podsjetimo, taj prošle godine ugašeni sedmičnik Senada Avdića prije 19 godina u nastavcima je objavio senzacionalni serijal i dijelove priznanja koje je 1993. godine, nakon hapšenja u Sarajevu, dao bivši oficir KOS-a Sead Rekić, potvrđujući rad za neprijateljsku stranu. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije Rekić je oslobođen optužbi za špijunažu i izdaju države. Između ostalog, u prvobitnom iskazu, koji je promijenio na suđenju, Rekić je priznao i da je organizirao ubistvo Fadila Đoze na Igmanu u avgustu 1992. godine.

Tako „Slobodna Bosna” dalje piše kako je, prema drugoj verziji događaja koju je Rekić ispričao u sudnici, susret ispred Đozine sobe izgledao ovako:

- „Zajedno dolazimo do vrata, vidim da su otvorena, ali se ne sjećam da li sam vidio tragove oštećenja. Malo sam otvorio vrata i vidio neku kameru pa sam zatražio da se ništa ne dira do dolaska ekipe za uviđaj koju je trebao poslati Medaris Šarić... Huso Alić je iz jedne metalne kase izvadio neki materijal koji sam letimično pregledao. Radilo se o dokumentima kojima se Delimustafić povezuje s KOS-om. Rekao sam Aliću da dokumente vrati u sef i da to unese u izvještaj sa uviđaja" - opisao je Rekić situaciju nakon što je, navodno obaviješten da je neko izvršio provalu u sobu Fadila Đoze.

Đozo: Smrt ili ubistvo u Zenici

„Slobodna Bosna” u nastavku piše:

Za krađu 200.000 DM, koje ni do danas nisu pronađene, Rekić je kasnije optužio Alića i Šarića. U isto vrijeme dr. Murat Đuderija i Edib Šarić su pozvani na saslušanje u Zenicu.

Dr. Đuderija je optužen da je kod ranjenog Đoze pronašao novac i zadržao ga kod sebe. Psihički pritisci koji su vršeni na njega uzrokovali su kod doktora stanje nervnog rastrojstva i upućen je na liječenje u zeničku bolnicu prije kraja istrage.

Operacija "Jug 92"

Operacija "Jug 92" ipak je započeta nakon ranjavanja Ćatića i Đoze 22. avgusta 1992. Poslije Ćatićevog ranjavanja (a zatim i ranjavanja njegovog nasljednika Huse Alića), komandant TG-2 i operacije "Jug 92" bio je Džemo Najetović. Težište operacije trebalo je biti na pravcu Krupac i Crveni klanac. Međutim, Rekićevi momci kroz Crveni klanac nisu prošli.

"Dobio sam zadatak od Ediba Šarića da se ubacim s grupom ljudi iz odreda "Dido" i još nekima u Crveni klanac. Oko pedesetak ljudi je ušlo u prostor ispred četnika. Ja sam bio udaljen oko 1.000 metara od svojih ljudi. Tada sam dobio poruku radiovezom od mojih momaka da se boje zasjede i da je veći broj četnika nego što su očekivali. Svojima sam naredio da se povuku jer su to tražili vezom od mene" – prenijela je prije 19 godina „Slobodna Bosna” Rekićeve riječi iz 1993.

Propala akcija

- Akcija u Crvenom klancu je ponovljena nakon nekoliko dana, ali cilj akcije ni tada nije bio postignut niti je ona nastavljena. Najkraće rečeno, propala je.

Poslije operacije "Jug 92" Edib Šarić odlazi s Igmana u Zagreb. Huso Alić odlazi u Njemačku, gdje prikuplja pomoć za BiH i vraća se nakon obavljenog posla s novim terenskim vozilom - objavila je „Slobodna Bosna” u tekstu od 17. oktobra 1998. godine.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.