Pedesetčetverogodišnji Zoran Knežević iz Dervente, kada bi se organiziralo takmičenje u cijepanju drva, zasigurno bi ponio titulu najbržeg. Nekad je dnevno mogao iscijepati čak 15 metara drva, a danas je njegova mjera deset metara.
- Mislim da neću još dugo ovo raditi. Ne može se više, ide starost. Zovu ljudi stalno, ali ja ne mogu stići. Tražio sam pomoćnika, ali kada kažem šta bi radio, odmah se uplaše i odustanu - govori Knežević.
Počeo je raditi pomalo, po gradu i okolnim mjestima, ne znajući da će postati popularan i tražen. Derventa nema toplanu i većina stanovništva grije se na drva.
- Počeo sam to raditi jer nisam imao drugi način da preživim. Prvo sam u jednom danu uspio iscijepati pet metara, zatim deset pa petnaest. Trudio sam se da uradim što više, jer naplaćujem po učinku. Živim s majkom i sestrom, majčina penzija je mala, a sestra ne može raditi, pa je sve na meni. Cijena po iscijepanom metru je šest maraka. Ako pogodim, ja i uvozim i slažem drva, a voljan sam raditi i druge poslove - navodi Knežević.