BIH

Ovdje niko ne uzima povratnu kartu: Rijeke mladih odlaze, Sanski Most postaje grad staraca

Autobuska stanica: Gužva po dolasku autobusa iz Njemačke ( F. Fočo/Avaz.ba)

E. Trako

22.12.2017

Sanski Most u posljednje četiri godine napustilo je blizu 8.000 ljudi, mahom omladine, što predstavlja neslavni rekord u Bosni i Hercegovini. Nemogućnost zapošljavanja, neperspektivnost, nesigurnost... samo su neki od razloga zašto rijeke mladih odlaze iz ovog grada. 


Gradske ulice prazne usred dana

Strane tablice

Ovih dana, zbog božićnih i novogodišnjih blagdana u zapadnoj Evropi, mnogi od njih nakratko su došli kući, pa su na ulicama brojni automobili sa švicarskim, njemačkim, austrijskim, holandskim, švedskim... registarskim tablicama.

U jednom od takvih, crnom BMW-u s austrijskim tablicama, nailazimo na Elvira Jakupovića (35) i Dževada Kaltaka (29). Elvir radi u Austriji na bauštelu, upravlja kranom. Već tri godine je u Lincu. Dževad je u Njemačkoj. Školuje se za medicinskog radnika, nakon čega ga čeka siguran posao.

Kaže da sada ima dobru plaću, budućnost, da mu život ima smisla, jer je Austrija uređena zemlja u kojoj se poštuju zakoni.

Vodeći se izrekom da se duša grada najbolje vidi na pijaci, posjetili smo sansku. Pazarni je dan, ali na štandovima nema niko mlađi od 40 godina.

Prodavač Ismet nudi nam donji veš.

- Hajde da mi vi iz Sarajeva skinete seftu – govori kroz smijeh.

Priča nama da je godinama radio u Minhenu, da je bio prezadovoljan, ali...

- Istjerali me. Nema više. Sad moram ovdje po pijaci da trgujem. Sva moja familija je gore - priča Ismet.

Jakupović i Kaltak među brojnim Sanjanima koji su sreću potražili u inozemstvu

Neće u Bosnu

I Dževad Talić, kolega sa susjednog štanda, na kojem prodaje suhomesnate proizvode, priča nam o odlasku Sanjana preko granice.

- Ljudi moji, mi nestajemo! Nas nema. Omladina nam je otišla trbuhom za kruhom, ostali smo mi starci, naše je još samo do mezarja ili groblja da dođemo. Mlađi sin mi je u Švedskoj. Utekao je. Oženio se. Neće ovamo, ni puškom ga ne možeš natjerat – govori Dževad očiju punih suza.

Njegov stariji sin Anes radi za drugim štandom. I on je bio u Švedskoj, a na pitanje zašto se vratio, kaže da roditelje nije mogao ostaviti same.

S pijace smo produžili do autobuske stanice, gdje smo zatekli gužvu na jednom od perona - stigao autobus iz Njemačke.

- Krenuo je od Hama preko Dortmunda, Esena, Duizburga, sve pokupio do Minhena, zato je ovako puno naroda – objašnjava nam jedan stariji gospodin.

Kaže da dočekuje sina.

- Išao je raditi tri mjeseca – priča nam, jedva dočekavši da zagrli sina.

Inače, prozore autobuske stanice krase brojne ponude za prijevoz do njemačkih gradova. Najskuplja karta - 149 je ona do Bohuma, Hama i Dortmunda. Većina, kako saznajemo, kupuje kartu u jednom smjeru. Povratnu skoro niko.

Kaltak: Šta ću ovdje, s kafe na kafu, u Njemačkoj me čeka posao  

Dževad Kaltak priča nam da je završio ekonomsku školu, da se javljao na konkurse, ali da ga nikad niko nije pozvao.

- I onda sam naletio na oglas za Njemačku. Javio sam se, ljudi su rekli da dođem. Jezik sam već znao, a sada se školujem. Čim završim sa školom, dobivam posao. Šta ću ovdje, s kafe na kafu – pita se Kaltak, konstatirajući da je Sanski Most postao grad staraca, jer omladina radi po Evropi.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.