U novogodišnjoj noći, pri povratku kući vidim veliki broj ljudi stopira, taksija ni na mapi, hladno, maglovito, ljudi cupkaju u mjestu. Bez dvojbe stanem prvim stoperima na Pofalićima i pitam dokle idu, objašnjavajući da ću ih ja povesti, počinje priča o prvom dobrom djelu jednog Sarajlije u novogodišnjoj noći. 

Ali, to je tek početak, gostoprimstvo i dobroćudnost ljudi u ovom gradu tek kasnije će doći do potpunog izražaja. 

Bio je to par iz Maribora koji su ovom Sarajliji govorili da im je bilo divno u glavnom gradu BiH. 

- Nisu mogli vjerovati da sam im stao i da ću ih povesti. Ali, nisam bio jedini. Vidio sam da i drugi vozači, koji su bili iza mene, također staju i uzimaju ljude. Bilo je teško prebaciti se iz centra grada prema Ilidži - priča nam Sarajlija koji ne želi otkriti identitet. 

Dodaje da je većina ljudi u Sarajevu takva i da ne treba isticati pojedinca. 

- Na kraju vožnje, 10-ak puta su se zahvalili, ponavljajući da je Sarajevo divno, kao i ljudi u njemu - priča ovaj dobri čovjek.

To nije bio kraj dobročinstva 

Naredni dan ovaj Sarajlija bio je u posjeti rodbini i primjetio da njegova kći Ajlin posjeduje najnoviji fotoaparat Canon i fotografira sve redom.

- Pitao sam Ajlin odakle ti to?  Kaže pronašla u autu, odmah sam znao da je ispao ljudima koje smo povezli. Medutim, da budem siguran pregledam slike, kad stvarno par iz Slovenije i vrhunske slike našeg lijepog Sarajeva. Odmah sam se dao u potragu za ljudima. Znam da se gospodin zove Boris i da im je smještaj negdje na Otoci - navodi Sarajlija, potvrđujući priče svih turista koji dolaze u ovaj grad i kažu da osim vidljive ljepote Sarajeva, postoji i ona u ljudima koji tu žive. 

Potraga za Slovencima

Internet je, kaže, omogućio da danas ako znate nečije ime možete brzi i da ga pronađete. 

- Guglam motele i hostele na Otoci. Pozivam iste, pitam za goste iz Slovenije, međutim nikako ne dobivam prave informacije. Jedno ime pansiona mi zvuči kao da su spomenuli TNC pansion. Pozivam pansion, ali osoba s recepcije mi govori da su otišli jutros, da ne postoji Boris, da je bio Đorđe iz Slovenije i Sabina Štrendl - nastavlja priču pošteni Sarajlija. 

A, onda je pronašao Sabinu. 

- Uvjerim se da je ona ta koju smo vozili...piši, zovi na Messenger ali nije aktivna na MSN veoma dugo. Imam na Googleu broj od firme gdje radi, to mi je jedina opcija, kontam zvat ću poslije praznika i onda poslati aparat poštom ili busom.  Međutim, žensko ko žensko, supruga Elvira pronađe u starim komentarima na Facebooku Borisa, zatim njega na toj mreži i napiše da smo našli fotoaparat da nam se jave - prepričava ovaj događaj pošteni Sarajlija. 

Dobar primjer drugima

A onda se uvečer javio Boris i rekao da su još u Sarajevu. 

- Nije mogao vjerovati da ćemo im vratiti kameru. Javim se Borisu i ujutro mu odnesem kameru u pansion. Sabina i Boris presretni,  oduševljeni Sarajevom, nama, ostalom našom rajom. Kažu aparat bi kupili novi, ali slike i uspomene na ovo putovanje ne mogu kupiti. Pokušali su mi ugurati novac, ali sam odbio, kažem: "Moja nagrada je da nas opet posjetite" - završava priču Sarajlija zbog kojeg slovanački par ipak neće ostati bez uspomena o novogodišnjem provodu i ljepotama Sarajeva.  

Slovenci su mu na kraju obećali da će Sarajevo preporučiti prijateljima, te ga pozvali u Maribor. 

- Ne samo Sarajlije, nego svi mi Bosanci i Hercegovci smo takvi. To je kod nas normalno. Znam masu primjera gdje su ljudi pronašli i vratili, jednostavno smo takvi. Vidm da je sve više ljudi u gradu koji rado izlaze u susret turistima. Nadam se da će i ovaj moj primjer potaknuti ostale da tako nastave, jer što si prema turistima bolji, oni će više i dolaziti - zaključuje razgovor za Avaz.ba ovaj diplomirani pravnik, ali i ostaje pri tome da ne otkrivamo njegov identitet.