Majstor duborezbarstva Vule Vojinović iz Čajniča obične drvene cjepanice pretvara u unikatne radove. Udahnjujući dušu drvetu, Vule je u protekle 22 godine usrećio stotine porodica u BiH i šire, koje u svojim domovima imaju neke od njegovih radova. Ambijent Božića u brojnim domovima uljepšavaju njegove ikone ili zvuci gusli koje je izradio.
– Ja i nastojim da usrećim ljude. Najsretniji sam kad vidim da su ljudi zadovoljni, a otkako radim, žalbi nisam imao – govori Vule.
Ljubav prema drvetu nosi u genima, jer je njegov djed bio vrhunski majstor ne samo u obradi drveta nego i kamena i drugih materijala, dok je brat Vlatko likovni umjetnik.
- Družeći se s djedom, shvatio sam da posjedujem nadarenost za bilo koju vrstu posla. Šta poželim, mogu napraviti. To nije nikakvo hvalisanje nego je stvarno tako. Ne treba mi mnogo alata – govori Vule.
U djetinjstvu je volio sport, poslije je radio u goraždanskoj “Pobjedi”, a drvetu se posvetio tek nakon rata. Izrađuje sve što se od njega traži – od obične drvene kašike do najzahtjevnijih radova.
- Najčešće su to gusle i ikone, motivi gradova, ali radim i namještaj - stolice, stolove, krevete, šadrvane. U Hrvatskoj sam u manastiru u Krupi, jednom od najstarijih manastira na Balkanu, uradio kivot i prijestolje, a u Novom Sadu sam radio ljetnikovce. Izrađivao sam višegradsku ćupriju, skulpture Bogorodice, Gospe, skoro 20 džamija iz cijele BiH, a ovdje, na brdu iznad Čajniča, i “Spomenik čovjeku”, skulpturu u prirodnoj veličini – navodi Vojinović.
Ono što uradi, pokaže na godišnjim izložbama u Čajniču, a da je ono što radi jedinstveno, uvjerio se i na izložbama u Ljubljani i Firenci, među 200 italijanskih umjetnika. Za ono što radi, potrebni su mu sati i dani, najskuplje ikone prodavao je za 1.000 maraka, skulpture i za 1.000 eura, a neke radove je i poklanjao.
