Ni na januarskim niskim temperaturama gradilišta u centru Bijeljine nisu bez radnika. 

Mnoge građevine

- Treba mi pola sata da nabrojim gdje sam sve radio u proteklim godinama na građevinama po Srbiji, Crnoj Gori, Rusiji i Bosni. Petnaest godina sam po skelama. Rodom sam od Maglaja, živio sam u Zenici, a sada u novom naselju Janja - priča Željko Mitrović (65), građevinac.

Iako je zima, građevinci ne prekidaju radove. Nižu se etaže, dižu betonski stubovi, izlijevaju betonske ploče... Kao da se i investitorima i kupcima novih stanova negdje žuri.

Mitrović kaže da je zidarski rad težak i naporan, ali da se od ovog časnog posla može živjeti.

- Pošteno treba živjeti i raditi i to će se čovjeku dobrim vratiti. Pamtim loše i dobre gazdarice, dobre i loše poslodavce, dobre i loše uvjete smještaja i ishrane. Ipak, izdržao sam sve to. Izgradio sam i vlastitu kuću. Imam tri kćerke. Dvije su već završile fakultete. Jedna kćerka je na petoj godini medicine - kaže Mitrović.

Radivoje Đurić (50) je tesar po zanimanju. Prije rata živio je u Travniku, a trenutno je u Bijeljini.

Isplata zarađenog

- Obišao sam kompletnu Crnu Goru, Srbiju, Rusiju, cijelu BiH. Radio sam u Rusiji, u Moskvi i Sočiju. Kalio sam se i prekalio na najtežim gradilištima. Uspio sam i kuću za sebe i svoju porodicu izgraditi. Protiv niskih temperatura koriste se supstance koje se ubacuju u beton. Radimo kada je temperatura dva do tri stepena ispod nule ili iznad nule. Ako je puno hladno, onda prekidamo radove. Tada se odmaramo - naglašava Đurić.

Kaže da nije imao problema s poslodavcima kada je u pitanju isplata zarađenoga.

Niču zgrade, djeca rastu 

- Imao sam jednu firmu koja me zakinula i nije ispoštovala. Ne pamtim na koliko sam objekata do sada radio i koliko je novih stambenih kvadrata izgrađeno. Nižu se spratovi, niču nove zgrade. Djeca su porasla, postala su punoljetna. Zadovoljan sam ovim svojim zanatom i životom - kaže Đurić.