Prijedorska udruženja već šest godina su pod finansijskim embargom. Ni marke nadležne vlasti, kako u Prijedoru i Republici Srpskoj tako ni one u Sarajevu, nisu izdvojile kako bi se pomogao rad ovih organizacija.
Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka, ogorčen je zbog ovakvog sramnog odnosa prema žrtvama.
- Borili smo se svih ovih godina da dokažemo da je do kraja ljeta 1992. godine u Prijedoru ubijeno 3.176 civila, među njima i 102 djece i 256 žena, da je u logore bilo zatvoreno više od 31.000 prijedorskih nesrba te da je više od 50.000 Bošnjaka i Hrvata protjerano i da im se pokušao izbrisati svaki trag na ovom prostoru. Nažalost, finansijsku pomoć nemamo ne samo u RS nego ni iz Sarajeva. Očito je da niko u vlasti, ni srpskoj, ali ni bošnjačkoj, ne želi da se zna istina, nije im u interesu - kaže Duratović.
Razočaran je i u bošnjačke intelektualce, koji, kako kaže, kao i predstavnici vlasti u Prijedoru nisu bili od ekshumacija iz najveće masovne grobnice Tomašica.
- Priča o genocidu i njegove posljedice ne mogu se rješavati „na daljinski“ iz Sarajeva i javnim tribinama u Sarajevu, već je potreban terenski rad i podrška ljudima na terenu u RS, ljudima koji se bore protiv negatora genocida - ističe on.
