BIH

Kosovski šamar domaćem pravosuđu

Vildana Selimbegović

5.2.2018

Proteklu sedmicu sam provela u Londonu i slatko sam se nasmijala kada sam u hotelskoj sobi pročitala kako je sudinica obrazlažući presudu Naseru Keljmendiju u Prištini kazala kako je djelovalo da o slučaju sve zna cio Balkan i cijeli svijet, ali sud - kao i svaki koji iole drži do sebe - odluke bazira na dokazima. I odmah da dodam, što se svjetskog znanja tiče, Keljmendi je prvostepeno osuđen taman zbog onog zbog čega je i dospio na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država, dakle zbog trgovine drogom. A u Londonu, koji je nesumnjivo važan centar cijelog svijeta, za epilog kosovskog suđenja eventualno je bila zainteresirana naša mala putujuća medijska zajednica. I to mnogo više za dio za koji je Keljmendi oslobođen negoli za onaj za koji je osuđen. Kosovski je sud, naime, tamošnje Specijalno tužiteljstvo uvjerio prezentiranim dokazima da je Keljmendi pustio u promet 25 kilograma heroina koji su potom sakriveni u krov automobila prošvercovani u Austriju i zbog toga mu je određena kazna od šest godina zatvora. No, Keljmendi je oslobođen, a na taj se dio optužnice referirala sudinica kada je iskoristila opasku o tome šta zna Balkan za optužbe da je bio uključen za organiziranje ubojstva Ramiza Delića Ćele, što je i na Balkanu i u samoj Bosni i Hercegovini proteklih godina izazvalo daleko veći interes za ovo suđenje nego onaj dio zbog koga je Keljmendi u ostalom nerijetko u medijima nazivan narkobosom.

Zbog čega je tako, vrlo plastično ilustrira saopćenje SBB-a izdato netom po okončanju izricanja Keljmendijeve presude, koja je zapravo izjava lidera ove političke partije Fahrudina Radončića: „Od početka smo tvrdili da, kada je ubistvo rahmetli Delalića u pitanju, optužnica jeste montirana u Sarajevu i naručena od Bakira Izetbegovića, Denisa Zvizdića i braće Čampara. Sada je jasno da je to potvrđeno oslobađajućom presudom međunarodnih sudija u Prištini. 'Slučaj Keljmendi' i moju tobožnju ulogu u tome Izetbegović je besramno iskoristio i zloupotrijebio da pobjedi za bošnjačkog člana Predsjedništva 2014. godine i to, naravno, nije najveći problem. Molim da državno Tužilaštvo BiH i glavna tužiteljica, nakon desetak godina ometanja istrage od strane Dubravka Čampare da se otkriju stvarni nalogodavci i izvršioci ubistva, sada razmotre da odrede novi tužilački tim pred kojim će se naći svi koji su montirali meni i drugima da bi sakrili prave ubice. Rahmetli Delalić, njegova porodica i pravda to zaslužuju jer su pratili najveću cijenu bošnjačke državne mafije koja stoji iza ubistva, sakrivanja pravih ubica i pokušaja da se ovaj slučaj pripiše meni. Isto se odnosi na montiranu optužnicu protiv mene u Sarajevu u režiji Gorana Salihovića, Bože Mihajlovića i Dubravka Čampare, koja se naslanjala na nepostojeći slučaj u Prištini, a zbog čega sam nevin ležao, sa više drugih lica, u pritvoru i zbog čega smo ja i moja porodica, kao i politički projekt SBB-a, preživjeli neviđenu i dugogodišnju harangu. Na kraju, što se tiče osuđujećeg dijela za Nasera Keljmendija, želim istaći da je to sudski potvrđeno krivično djelo očito podlo zloupotrijebljeno da se fabriciraju spomenute dvije optužnice protiv mene“.

Citirano saopćenje je naslovljeno kao poziv v.d. glavnoj tužiteljici Gordani Tadić da se napokon otkriju Delalićeve ubice, a kolega Avdo Avdić je nepuna 24 sata kasnije objavio tekst na Žurnalu precizno dokazujući da je čitav proces protiv Radončića politički montiran. On imenuje i krivca, odnosno glavnog montažera – državnog tužitelja Dubravka Čamparu, za koga tvrdi da iako se rijetko potpisivao na dokumente, zapravo je „bio mozak istrage i protiv Keljmendija i protiv Radončića“. On je taj koji nije skupio nijedan materijalni dokaz o Ćelinom ubistvu, ali jeste „vodio računa šta će svjedoci napisati u svojim knjigama o Radončiću“ i kome je „bitnije bilo da njegov brat, SDA-ov ministar dezinformisanja, u medije plasira poneku neduhovitu dosjetku o Radončiću nego da izvadi listing sa broja telefona koji je pronađen u rukama ubijenog Delalića“. Kolega Avdić nema dilema – tužitelju Čampari nije ni bilo važno dokazivati krivicu pred sudom već u medijima „jer je 'ukaljani' i optuženi Radončić idealan koalicijski partner Čamparine SDA. Dovoljno jak da ima parlamentarne ruke koje će obezbijediti 'reformske' akte SDA, a suviše slab da bi bio politička prijetnja ambicijama porodice Čampara“. Upravo zato šestogodišnju kaznu Naseru Keljmendiju Avdić smatra kaznom „drugoj najmoćnijoj porodici u SDA“ referirajući se na naredne izbore.

Ne bi se još bavila prognozama oktobarskih rezultata, mnogo više od izbora brine me još jedan eklatantan dokaz o političko montiranim ambicijama državnog Tužiteljstva. Smatram, naime, da je posve svejedno ko će pobijediti na izborima u zemlji u kojoj jedna od tri najvažnije pravosudne institucije svoje predmete bazira na političkim harangama nepodobnih. Ako je to jučer bio Radončić, već danas su to Dragan Mektić, Dalida Burzić i Perica Stanić protiv kojih neki drugi čampara vodi istrage, sutra može biti svako onaj ko se zamjeri moćnom političaru bilo da je profesor fakulteta koji mu obori dijete na ispitu, firma koja mu isporuči račun za izvršenu uslugu ili naprosto medij, da ne kažemo novinar čiji mu se tekst i(li) prilog ne dopadne. Politički motivirani tužitelji stubovi su svake diktature i društva kojima vladaju pojedinci i porodice - kaže se, između ostalog, u autorskom tekstu Vildane Selimbegović objavljenom u "Oslobođenju".


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.