Posjetama mezarjima u Kolijevkama i Glamoču, učenjem dove i polaganjem cvijeća, te akademijom na kojoj su evocirana sjećanja na hrabre ljude zbog kojih je Goražde do kraja rata ostalo jedini slobodan grad na Drini, u Goraždu je obilježena 24. godišnjica pogibije načelnika Štaba 43. drinske udarne brigade Ferida Dizdarevića i osam pripadnika izviđačko – diverzantske čete.
U pokušaju da iz minskog polja izvuku tijela saboraca Arifa Omerovića i Vejsila Hasovića, poginulih tokom izviđanja noć ranije, 10. februara 1994. poginuli su komandant Dizdarević, te Muris Džananović, Amir Pašić, Sabahudin Terović, Salem Omerović, Nijaz Karović i Bajro Kostić.
– Kao da se jučer desilo. Ne može se opisati kako je cijeli grad to doživio, a posebno njegova djeca. Sin je imao 10, a kćerka 7 godina. Hvala borcima koji dođu, organizuju, pređu toliki put, što ga nisu zaboravili, a on je i živio za njih – kaže Feridova supruga, Šemsa.
Ona danas živi u Sarajevu, a djeca Haris i Adisa imaju svoje porodice. – Snalazimo se kako znamo. Djeca su završila škole, sin je završio srednju medicinsku školu, kćerka socijalni rad, ali nemaju svoj posao. Adisa je u jednom hotelu prala sude. Nek se je zdravo, pa možda će biti bolja država – dodaje Šemsa. Dizdarević, Džananović, Hasović i Pašić posthumno su odlikovani „Zlatnim ljiljanom“.
- Ne razmišljajući o opasnostima, rahmetli Dizdar je sa saborcima krenuo na taj humani zadatak. To je bio šok. Ovo mi je bilo teže od ranjavanja koje sam doživio – kaže Ekrem Mešević, prvi komandir izviđačko – diverzantskog voda.
